Prva kolumna, tačnije recenzija MIška Bilbije u 2015. godini. KIjanu Rivs je (ponovo) odličan. Pročitajte!
Džon Vik - John Wick (2014)
Režija: Čad Stahelski i Dejvid Lič
Uloge: Kijanu Rivs, Vilijam Defo
Da li vam je nedostajao Neo? Volite li filmove u kojim je osveta glavni (jedini) motiv? Volite li uopšte akcione B-filmove? Ako ste na sva tri pitanja odgovorili potvrdno, onda mi nema druge nego da vas pod hitno pošaljem u bioskop da pogledate ''Džona Vika'' sa Kijanom Rivsom u glavnoj ulozi. I nemoj da je neko rekao da ovakvi filmovi mogu da se gledaju i na malom ekranu. Mogu, naravno, ali ovo je jedan od onih filmova koji vas teraju da ponosno i neustrašivo izađete iz bioskopa, prkosno gledajući sve oko sebe. Nikad nije loše poistovetiti se sa ovakvim junakom, uostalom. Priznajem, nedostajao mi je ovakav Kijanu.
Inače, niko mi nije preporučio ili najavio ovaj sjajan film. J. me je pozvala i podsetila da sam joj obećao neki bioskopski izlazak ovog vikenda, ali me je pogled na repertoar poprilično obeshrabrio: neprivlačni crtaći, sumnjive komedije, filmovi koje smo već gledali i ''Egzodus'' Ridlija Skota (neka hvala), dok je ''Džon Vik'' nekako stidljivo i po strani stajao usamljen.
Iako mi imena režisera (čak dvojica, ali o njima nešto kasnije) nisu ništa značila, slika na plakatu jeste. Kijanu sa pištoljem uperenim pravo u mene. Naravno, odmah sam se uhvatio za novčanik. Kijanova karijera je odavno otišla do đavola, još od ''Matriksa'' ili, ajde, od one neverovatne rotoskopije po Filipu K. Diku (Scanner Darkly), ali ja verujem u kambek. Verujem da čovek ima pravo na pogrešne odluke i lošu sreću. Ispostavilo se da nisam pogrešio i da sada slobodno mogu da potvrdim da je Kijanu Rivs ''back in business''.
Pravi azijski ''gun-fu'', brutalan, ali i stilizovan kao u filmovima Džona Vua. Sa užasno jednostavnim zapletom, ovo je fantastičan omaž klasičnom akcionom B-filmu. Dakle, bez ikakvih pretenzija, a za spektakularan bioskopski provod.
Kijanu je ponovo superkul u ovom filmu. Pored toga što izgleda nikad bolje u poslednjih desetak godina, on dominira i svojim pokretima - koreografija je vrhunska, što i nije čudo kad se malo prouči ko su u stvari ta dva tipa koja su zajedno potpisala režiju. Stahelski i Lič, nepoznati široj publici, u stvari su kaskaderi koji su Rivsa upoznali još tokom snimanja ''Matriksa''. Samo je Lič, recimo, pet buda bio akcioni dvojnik Breda Pita i dva puta Van Dama. Stahelski je, s druge strane, bivši kikbokser i lični kaskader i dvojnik Kijanua (''Matrix'' i ''Pointbreak''. Da, onaj ''Pointbreak''). Iz svega ovog valjda je jasno kako to sve funkcioniše u ''Džonu Viku''.
Besprekorno. Fantastično.
Uzgred, ne svodi se sve na Kijanua - ekipa koja se pojavljuje u ostalim ulogama, podjednako je impresivna. Vilijem Defo, čiji lik, istina, i nije baš najbolje sklepan, svejedno okupira platno svaki put kada se pojavi u kadru, a Ian Mekšejn, Leguizamo i Majkl Najkvist predvode ekipu iz snova koja na ovaj ili onaj način učestvuje u Kijanuovom krvoproliću koje niko ne može da zaustavi.
Kraj je zbrzan. Pomalo razočaravajući. Neodgovarajući u svakom slučaju. Ipak, ovaj antiklimaks nije smetao J. da ''Džonu Viku'' dodeli svih pet zvezdica. Znam, možda nije bilo baš skroz pedagoški i roditeljski da je uopšte vodim na ovakav film, ali vesti iz realnosti koje su nas sačekale po povratku sa projekcije bile su nekoliko miliona puta odvratnije i krvavije od onoga što smo videli na velikom srebrnom platnu. Nažalost, u ovom izopačenom svetu u kojem smo primorani da živimo (i globalno i lokalno), nema ovakvih pravednika i osvetnika kao što je Džon Vik.
Ja: ****
J: *****