Jedna od najvećih DJ zvijezda današnjice, Bob Sinkler za sebe u šali kaže da je tipičan Francuz, koji najviše na svijetu voli žene, muziku i tenis.
To mu je jedini porok, s obzirom da se kune da nikad nije probao droge, ne puši cigarete, ne konzumira alkohol...
U razgovoru za MONDO otkrio nam je više detalja o svom novom albumu, o čemu sanja i šta planira u budućnosti.
U toku je tvoja turneja na kojoj promovišeš novi album. Po čemu se "Born in ’69" razlikuje od tvojih prethodnih radova?
"Ovaj album je divan poklon koji sam sam sebi darovao. Uskoro punim 40 godina (nije loše, zar ne?), prilično sam uspješan, imam nevjerovatan raspored, dvije svjetske turneje godišnje i odlučio sam da idem korak naprijed i napravim nešto što će da zvuči baš onako kako se sada osjećam. Nisam unaprijed razmišljao koja će pjesma biti sledeći hit, cijeli album sam pravio s istim entuzijazmom. Na njemu je dosta akustičnih dionica, rege pjevača, kao i 'Lala Song' na kojoj sam sarađivao hip hop grupom Sugarhill Gang iz Njujorka".
Kako je bilo raditi sa njima?
"Zaista inspirativno... Kontaktirao sam njihovog menadžera za Evropu i kada smo se sreli, rekli su da im se dopada pjesma i da dođem u Njujork (gde i nisam popularan kao u Evropi) da uradimo posao. Sjajno smo se družili, sarađivali, i to se u pjesmi čuje".
Šta je čarobna formula za uspješnu žurku?
"Vibracije, ljudi koji zaista osjećaju ono što DJ radi, mnogo osmijeha. DJ je zadužen za tu vibraciju, jer znate, ako je sebičan, pa tjera po svom, ne sluša, ne osjeća želje iz publike - to nije dobra žurka. Ja sviram za ljude, bez njih, ništa što radim nema smisla. Ipak, kad dugo radite na jednom mjestu, lakše je, jer ljudi dolaze da čuju mene, pa imam više kreativnog prostora. Takođe, voleo bih da ljudi imaju malo glamurozniji izgled i stav kad idu da čuju nekoga. Na dobru žurku se ne ide u papučama. I klub mora da bude lijep, zvuk kvalitetan, a stav ljudi ispravan i pozitivan. Sve to treba da bi žurka uspjela".
Imaš li neke neostvarene snove, kada je posao u pitanju, ili si već sve ostvario?
"Ne volim da tražim više od onoga što imam. Ipak, sanjam da upoznam Prinsa i Šade... Imam mnogo muzičkih snova. Na to se sve svodi. Sve je o muzici. Sanjam da nastavim da radim ovo što radim, upoznajem nove ljude i stvaram muziku koja će biti odraz mojih emocija. I ako ikad prestanem da se osjećam tako, ako strast izblijedi, prestaću da radim".
Hoće li to uvijek biti house, ili planiraš da istražiš neke nove muzičke pravce?
"Nije mi drago da se moja muzika gura u striktne žanrove. To je muzika, umjetnost, folklor".
Jesi li zadovoljan sobom i postignutim do sada?
"Jesam! Kao u pjesmi 'Yes it’s good to be lucky'. Ipak, ono što se možda ne vidi je da čak i ja imam mnogo nedoumica, ne vjerujem sebi previše, ponekad sam zaista bolestan kad mi pjesma ne ispadne kako treba... Ipak, sve te teške i mračne emocije pretočim u rad, i onda, na kraju, kada pjesma izađe, i kada je pohvale neki zaista dobri i talentovani ljudi, kad čujete ljude kako je pjevaju - sve je u redu. Sve je savršeno".
(Vesna Kerkez, MONDO)