Mostarac Dženan Salković prije 40 godina napisao je pjesmu "Jefimija" svojoj tadašnjoj djevojci, Nišlijki Spomenki Đokić, pjevačici Lutajućih srca. U ovoj numeri, istovremeno tužnoj i svečanoj, opjevana je prva srpska poetesa Jefimija.
Akustičarski trio Lutajuća srca osnovan je 1970. godine u Nišu, a naročit pečat grupi dala je svojim izuzetnim sopranom pjevačica Spomenka Buca Đokić.
Lutajuća srca predstavili su se publici na festivalu "Omladina" u Subotici 1972. godine i odmah se vinuli u visine. Njihova pjesma "Još malo" dobila je prvu nagradu žirija i publike. Tekst je takođe proglašen najboljim.
Prvi album "Lutajuća srca 1" objavljen je 1975. godine, a pored pjesme "Još malo" na njemu se nalazi vanvremenski hit "Jefimija".
"Pesma je posvećena prvoj srpskoj poetesi Jefimiji, koju je napisao mostarski pesnik Dženan Salković u vreme kada smo bili zajedno, kada nije bilo predrasuda", ispričala je Buca.
Mostarski pjesnik i doktor Dženan Đani Salković osim pjesme "Jefimija", ostaće upamćen i po numeri "Prođe ovaj dan", koju je kasnije obradio zagrebački sastav "Drugi način".
Po struci otorinolaringolog, Đani Salković se podjednako uspješno bavio muzikom i pjesništvom, a pored toga bio je i pilot u mostarskom Aeroklubu. Kao doktor radio je u Libiji i Iraku.
Salković je jula 1989. doživio nesreću pilotirajući jedrilicom na Glamočkom polju, te je poslije nekoliko dana preminuo. Imao je 45. godina.
Glavni lik Salkovićeve pjesme je monahinja Jefimija ili Jelena Mrnjavčević, koja je živjela od 1350. do 1405. godine. Prije nego što se zamonašila bila je žena Uglješe Mrnjavčevića, rođaka cara Dušana.
Rodila mu je sina koji je umro kao dijete - imao je manje od četiri godine. Uskoro je izgubila i muža - u bici na Marici 1371. godine poginuo je despot Uglješa.
Jelena, ostavši sama u dvadeset i drugoj godini, došla je na dvor kneza Lazara, zamonašila se i uzela ime Jefimija. Pod ovim imenom je poznata kao prva srpska književnica i pjesnikinja, a njeno najpoznatije djelo je "Molitva knezu Lazaru".
U pjesmi "Jefimija" susreću se se vanserijski vokal Spomenke Đokić sa senzibilnom poezijom Mostarca Salkovića, nadahnutim životnom sudbinom i djelom Jefimije, znamenite žene i pjesnikinje.
Muzički obrazac korišten u pjesmi svoje korjene vuče iz slavnog djela klasične muzike, kompozicije "Air" Johana Sebastijana Baha.
Spomenka Đokić Krstić je još 1975. godine napustila bend Lutajuća srca, a zadnjih godina radi kao kao nastavnik muzike u Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Nišu. Sa svojim dječijim horom često posjeti i tamošnji Gerontološki centar.
"Tamo uvek najstariji i najmlađi zajedno pevaju. Jedna bakica mi reče - 'Spomenka, vi nam sa ovim lepotanima donosite sunca'", priča Buca...
Podsjetimo se ove divne numere.
.......
Uz staro platno i staro vino
i stara pjesma ide
na drevnoj slici, ženu i ružu
još samo oči pijane vide
ti više nisi ovdje da traješ
i točiš blago sa usana svojih
ti više nikom ništa ne daješ
a nemaš ni kome, jer nema njih.
Jefimija, sama si ti...
Junaci s mačem, brkati i strašni
nježno su ljubili tvoje skute
i dalje nijemo na slici traješ
a rđa jede mačeve ljute
I nisi više ovdje da tiho
mladiću nekom blagoslov ti predaš
i samo s ružom na grudima svojim
nijemo i tužno, neprestano gledaš
Jefimija, sama si ti...