“Pri prvoj pomisli na sevdah, pomislite na ljubav i čežnju. Kada pola rečenice kažeš naglas a pola ostaviš za sebe. To želimo publici našom muzikom poručiti”.
Sarajevski bend "Divanhana" uskoro će započeti svoju evropsku turneju, nazvanu po posljednjem albumu koji su izdali “Zukva”. Članovi benda Neven Tunjić i Naida Čatić reklu su nam nešto više o novom albumu, bendu, po čemu pamte Banjaluku, kako su spojili muziku i fudbal…
Zašto Zukva?
“Zukva je autohtona vrsta bosanske kisele jabuke, koja ima jake i duboke korijene, te služi kao sjajan kalem za druge biljne vrste. Mi smo simboliku u Zukvi pronašli upravo u korijenju i kalemu; jer sevdah sam po sebi ima izuzetno duboko i jako korijenje, ali isto tako služi kao sjajan kalem za druge muzičke pravce, kao što su jazz, pop muzika ili klasika. Divanhana se u suštini time i bavi, kalemi sevdah drugim muzičkim stilovima”, kaže Neven Tunjić, pijanista Divanhane.
“Zukva” će imati i svjetsko izdanje?
“Kada smo krojili novi album, svaki aranžman rađen je zaista u tom smjeru da bude dopadljiv kako publici na Balkanu tako i Evropljanima. Mnogo važan faktor u procesu razvoja i evolucije benda iz balkanskog ka evropskom bili su upravo koncerti za stranu publiku, gdje smo vrlo pomno slušali impuls publike i njihove reakcije na ono što radimo. Željeli smo nekako na disku sumirati našu divlju balkansku strast i odmjerenost zapadnjačkih kultura koja svakako uveliko utiče na razvoj i tok umjetnosti naših zemalja”.
Recite nam nešto više o turneji na kojoj ćete publici predstaviti novi album, a koju započinjete u beogradskom Kolarcu?
“Očekuje nas vrlo radna godina i mnogo joj se radujemo. U martu započinjemo našu evropsku turneju “Zukva 2016” upravo u Beogradu, na Kolarcu 01. marta. Za Beograd smo iskreno i blisko vezani, još od samih početaka benda. Tu smo snimali naš album “Bilješke iz Šestice”, na Radio Beogradu, u dnu Hilandarske ulice. U pauzama snimanja upoznavali smo grad, ljude, osluškivali njegovu muziku, rasli zajedno sa njim. Za nas će Beograd, u profesionalnom a i emotivnom smislu zauvijek biti drugi dom".
"Nakon Kolarca proputovat ćemo mnogim gradovima Evrope kao što su Štutgart, Minhen, Cirih, Beč, Berlin, Frankfurt i mnogi drugi. Divan je osjećaj kada završiš snimanje diska i čekaš da sa istim kreneš koncertirati. Uvijek između ta dva „procesa“ postoji jedan inkubacioni prostor, koji je namjenjen za organizaciju same turneje, od nekih mjesec – dva gdje se u globalu ideje roje i energija skuplja, te kada krene turneja nekako jedva čekaš da to sve onako od srca publici pokloniš".
Svirali ste na brojnim festivalima u Evropi, kako publika reaguje na sevdah?
"Publika širom svijeta ima priliku svakodnevno da posjećuje world music koncerte, da uči o tradicionalnim muzikama sa svih krajeva svijeta, tako da njima sevdah sigurno ne zvuči pretjerano egzotično. Muzika sa istoka, koja je svakako imala jak uticaj na svu tradicionalnu muziku Balkana, je mnogo popularna širom Evrope, otuda i nekako prirodna reakcija publike na sam sevdah. U zadnje vrijeme nam se često dešava da na koncertima koje realizujemo po Evropi i nemamo pretjerano potrebu ljudima objašnjavati šta je to sevdah, jer sve je više publike upućeno u njegov nastanak i istoriju. Ono po čemu publika prepoznaje Divanhanu i gaji naklonost sigurno je energija koju poklanjamo i koju od publike dobijamo nazad. Zaista je svaki koncert Divanhane jedan zaseban svemir za sebe".
Uspjeli ste sevdah učiniti zanimljivim mlađoj publici, kombinujući ga sa drugim žanrovima. Koliko je to teško?
“Ideja benda “Divanhana” od samog početka djelovanja je bila ništa drugo nego tradicionalnu muziku zemalja Balkana približiti samim sebi, pa tek onda konzumentima pomenute. Ako kažemo da danas stojimo na istom mjestu onda je nekako logično da je naša muzika rezultat fuzije različitih muzičkih stilova. Sedam članova benda različito pristupa muzici, različito osjeća i svakako je svako zaintrigiran različitim stilovima, i otuda rezultat koji pomenuste. Sevdah je i ranije, u doba velikana kao što su Safet Isović, Himzo Polovina, Zaim Imamović, Beba Selimvić, Zehra Deović i mnogih drugih, doživljavao jednake transformacije kao i dan danas. Austro-Ugari su u Bosnu i Hercegovinu donijeli violinu, harmoniku i klarinet koji su kasnije postali i ostali nezaobilazan instrumentarij u sevdah orkestraciji.Mi smo samo nastavili tradiciju; približiti sevdah sebi kao mladim ljudima, a samim time i vremenu u kojem živiš. Nema tu prevelike mudrosti niti bilo kakvog prostora da se takva vrsta rada okarakteriše teškom”.
Na prvom albumu ste imali muški vokal, nakon njega pjevačicu Leilu Ćatić, a sada je tu novi ženski vokal?
“Na prvom albumu “Dert” smo imali muški vokal što je bilo adekvatno zvuku kojemu smo težili u tom trenutku, ali smo evoluirali i htjeli smo približiti muziku i glas, postići određenu simetriju i harmoniju. Sa Leilom Ćatić smo uspjeli u toj namjeri, i bilo je to zaista jedno divno muzičko putovanje koje je rezultiralo sa dva CD izdanja; “Bilješke iz Šetice” i “Zukva”. Međutim, publika će ubuduće Divanhanu moći slušati kroz prizmu očaravajućeg glasa Naide Čatić. Saradnju smo počeli u mjesecu maju 2015. godine kada je Naida otpjevala pjesmu "Ciganka sam mala" na novom CD-u "Zukva"”.
O čemu "Divanhana" divani, šta je to to što želite poručiti publici?
“To kod nas u Bosni i Hercegovini zovu “Ćeif”. Mi ćeifimo muzicirajući i odatle sve ideje potiču, odatle se magija rasplamsava. Uvijek , prvi prvoj pomisli na sevdah, pomislite na ljubav i čežnju. Naravno da u većini pjesama i jeste tako ali mi volimo pronaći detalje koji opisuju svakodnevnicu, kako se radilo, ručak pravio, trgovalo.. i tako kad dan prođe i uvečer se kafa ispeče, tu u centralnoj sobi tradicionalne bosanske kuće – Divanhani, polako krenu priče, razmjenjuju se pogledi, čuju uzdasi, čibuk se puši...i eto sevdaha.Kada pola rečenice kažes naglas a pola ostaviš za sebe. To želimo publici našom muzikom poručiti.”
Kakvo je Vaše mišljenje o rastu popularnosti sevdalinke? Sada je mnogi izvode, ali i prilagođavaju i miješaju sa drugim žanrovima. Imaju li takve izvedbe budućnost?
“Svakako da porast interesovanja za sevdalnikom ima svoje pristalice i protivnike. Sa jedne strane imate konzervativne tradicionaliste koji će uvijek biti mišljenja da sevdalinka treba da ostane “izvorna”, dok će drugi pozitivno odobravati svaku novu ideju. Ipak, uzmimo za primjer neke starijih izvođače sevdaha, recimo Himzu Polovinu, Safeta Isovića ili Zaima Imamovića. Svi ti sjajni izvođači su, pored očuvanja sevdalnke, radili i na tome da sevdalika ide u skladu sa vremenom. Tu smo za rezultat dobili narodne orkestre, proširen instrumentarij, te nove mlade generacije poklonika sevdaha".
"Napominjem da se “izvorna” sevdalnika izvodila isključivo, ili samo vokalno ili uz pratnju saza. Dakle, pomenuti izvođači, za koje mnogi danas kažu da izvode “izvorni” sevdah, su bili daleko od toga, već su radili izuzetno kreativne stvari koje su itekako išle u korak sa vremenom. Tako i danas imamo mnogo novih izvođača sevdaha, od kojih vrijedi izdvojiti Amiru Medunjanin, Damira Imamovića i svakako Divanhanu kao najmlađe afirimisane izvođače sevdalinki u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini".
Koliko je teško izdvojiti se na sceni pored svih ostalih?
“Teško je jer imate zaista mnogo ponude i tržište je mnogo šareno i raznovrsno ali zahvaljujući internetu isto tako imate i mnogo potražnje. U suštini danas vam ne treba neka ogromna izdavačka kuća da stoji iza vas i finansira, te mudro osmišlja svaki vaš korak, već za poprilično mali budžet možeš snimiti kvalitetan snimak i postaviti ga na Youtube, pa ukoliko vrijediš dobićeš i rezultate. Gledajući sa te strane onda u današnje vrijeme baviti se muzikom i nije toliko tečko. U suštini je sve relativno".
Da li su Vas osuđivali oni koji ne prihvataju taj moderniji prisup sevdahu?
“U počecima jesu ali nas je to oduvijek u suštini samo zabavljalo. Mi smo mladi ljudi, koji su svoj zanat kvalitetno “ispekli” studirajući i učeći muziku, tako da ideje koje imamo ne razbacujemo tek tako bez ikakvog promišljanja i intelektualnog pristupa, već se vrlo temeljno i stručno posvećujemo svakom aranžmanu. Sve dok se u toj mjeri od srca budemo davali svakoj noti smatram da uopće nema prostora u našem kreativnom neredu da razmišljamo o konzervativnim kritikama i sličnim pristupima našoj muzici".
Snimili ste singl “Zvijezda tjera mjeseca” koji je 2014. godine postao službena pjesma reprezentacije BiH za Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Brazilu. Kako ste uspjeli spojiti sevdah i fudbal?
“Do ideje smo došli vrlo spontano. Gledali smo jedan teniski meč u kojem je sudjelovao bosanskohercegovački teniser Damir Džumhur. Meč se igrao u Australiji, i desio se jedan fenomen; da su bosanski navijači na Rod Lever Areni uspjeli da “prošvercaju” harmoniku i tokom meča da pjevaju sevdah. Nama je to bilo nevjerovatno simpatično da se iz toga izrodila ideja da mi putem fudbala sevdah plasiramo u Brazil na put oko cijelog svijeta”.
Ono što je još zanimljivo za bend je da ste nastupali po malim mjestima u BiH, gdje se može reći da kulturnih događaja nema?
“Kad smo realizovali turneju “Bilješke iz Šestice 2013/14” krenuli smo sa jasnim ciljem, da većini manjih gradova u BiH ponudimo barem dva sata nekog interesantnog kulturnog sadržaja. Jasno nam je da mnoge male sredine, kako u našoj zemlji tako i u regionu, na žalost već godinama boluju od problema zvanog izumiranje kulture i kulturnog sadržaja. Tim strašnije, bolest iz dana u dan metastazira i stvara jedan potpuni haos, gdje su nove mlade generacije osuđene da se navikavaju na nesadražajan društveni život. Daleko od toga da se mi u svom ovom haosu pojavljujemo kao revolucionari, ali ipak želimo svojim malim doprinosom da pokušamo mjenjati svakodnevnicu”
Uskoro ćete ponovo nastupiti u Banjaluci, kako pamtite prošli koncert?
“U Banja Luci smo svirali 2014. godine u Narodnom pozorištu Republike Srpske i bilo je zaista magično. Iskreno smo se iznenadili velikim interesovanjem tamošnje publike za našim koncertom i sjećam se da su ulaznice bile rasprodate nekoliko dana prije samog održavanja koncerta. Stekli smo neke prijatelje za života nakon tog koncerta u Banja Luci. Čak smo za jedan par iz pomenutog grada, kao svojevrstan poklon obradili pjesmu “Otkako je Banja Luka postala” i kasnije je snimili na novom disku, a pomenuti par se upravo na našem koncertu vjerio. Divna je to noć bila. Ove godine 15. aprila se vraćamo u Banja Luku, na isto mjesto da oživimo uspomene i eho nekadašnjeg koncerta”.
Novo lice ovog mladog benda svakako je mlada i talentovana pjevačica Naida Čatić, koja nam je otkrila kako je postala član Divanhane.
“Rekla bih da je do saradnje došlo sasvim slučajno, ali vjerujem da nam se posebne stvari u životu dešavaju sa posebnim razlogom. Muzikom sam se bavila isključivo iz ljubavi, fakultetske obaveze sam stavljala prije muzičkih, tako da je saradnja sa bendom došla u pravi čas, na koncu mojih studija. Poziv za saradnju sa bendom "Divanhana" dobila sam u maju prošle godine i vrlo rado se sjetim tog sunčanog popodneva. Ovo jeste definitivno najveći iskorak u mom djelovanju kroz muziku i odluka donešena srcem. Obzirom da je bend u januaru krenuo u realizaciju novog albuma "Zukva", ostavljen je prostor za rad sa gostujućim vokalom. Na moju radost, izbor je pao na mene. Nakon prve probe, izrodila se neka neobjašnjiva energija između mene i "Divanhane", pa volim reći da su nam se energije od ranije poznavale, samo su čekale pravi momenat da se sudare. Tokom ljeta, snimili smo pjesmu "Ciganka sam mala" koja je upravo i rezultat pomenutih energija i onoga što publika može očekivati u našem daljem radu", rekla je Naida za MONDO.
Otkud ljubav prema sevdahu?
“Ljubav prema sevdahu je rasla zajedno sa mnom. Odrastala sam uz zvuke sevdaha i vremenom, neke od stihova doživljavala sasvim lično. Obzirom da potičem iz tradicionalne porodice, ne čudi zašto je moj izbor upravo sevdah. Tradicionalna muzika ovih prostora govori mnogo o nama samima, najskrivenijim emocijama i čežnjama... Upravo to me još više privuklo da interpretiram te pjesme. Ljepota i lakoća voljenja sažeta kroz neke od najdivnijih stihova za mene su velika inspiracija. Sevdah je više od pjesme. Sevdah je pratio moje odrastanje, a danas je moja mladost i životni stil. U njemu su skrivene sve moje čežnje...”
Da li se nešto promijenilo u bendu Vašim dolaskom?
"Svaki od interpretatora trudi se biti svoj i drugačiji, do sada nisam imala priliku raditi sa bendom i samim tim izazov je veći. Temeljito smo pristupili zajedničkom radu i osluškivanju naših senzibiliteta. Još uvijek smo u fazi "muzičkog upoznavanja" i mislim da smo na dobrom putu. Aktivno radimo na kreiranju repertoara i pažljivo biramo nove pjesme koje će publici dati nešto novo. Moram priznati da se u meni izrodila posebna energija tokom rada sa bendom i nadam se da će to i publika prepoznati”.
Za kraj te, kao jedinu damu u bendu, moramo pitati i o zanimljivoj odjeći koju cijeli bend nosi?
“Puno ljubavi je utkano u svaki od tih odjevnih predmeta i svaki od outfita je drugačiji od predhodnog. Mnogo je kreativnog rada i ideja uloženo u svaki segment našeg posla pa i u odjeću koju nosimo u javnosti. Biramo isključivo domaće dizajnere i njihove radove, a za posljednje kreacije zadužen je sjajni bosanskohercegovački modni duo, Irma Saje i Vanja Ciraj, poznatije pod brendom "Oshyosh".
Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu!