Prva muzička recenzija Damira Plićanića za naš portal bavi se albumom "Other People Place". Damir će vam u ovom i narednim tekstovima ukazati na najbolja ostvarenja elektronske muzike i otkriti vam sasvim novi muzički svijet.
2002. je James Stinson, polovina misterioznog dua Drexciya, izdao kultni album za legendarni Warp (koji u svom katalogu imaju elektronske velikane kao što su Aphex Twin, Squerpusher, Autechre, Flying Lotus, itd…), koji se pojavio u prodavnicama, nažalost, poslije Stinsonove smrti. Album je automatski stekao legendarni status. Muzika na albumu se može opisati kao topla, elegična, melaholična i analogna House muzika. Sporog ritma, savršena za kućno slušanje. Evo, poslušajte traku Sunrise, kao primjer.
A sad malo povratka u prošlost. James Stinson je zajedno sa Geraldom Donaldom osnovao misteriozni electro-ghetto-tech bend pod imenom Drexciya. Kao i njihovi “saborci” Underground Resistance, nisu davali intervjue, niti možete naći promo slike dvojca. Drexciya je nastala kao konceptualni afrofuturistički projekat o podvodnim ratnicima, koji su se borili protiv tajne vlade u sjeni. Drexciyanci su potomci, živi podsjetnici na ljudsku pohlepu i okrutnost, mornari koji su prevozili crne afričke robove, bacali trudne žene i djecu u more (jer nisu bili radno sposobni). Kao što znamo djeca imaju urođen instinkt, da mogu disati pod vodom, i vremenom su ta djeca evoulirala u humanoide koji mogu živjeti pod vodom, i koji su osnovali sopstvenu civilizaciju – napredniju od naše.
To je osnovna premisa svih albuma koje je izdala Drexciya, i svaki album je predstavlja određenu misiju u borbi protiv korporacija i vlada u sjeni. Uz originalne albume ste mogli dobiti i stripovi koji su zajedno sa trakama pratili avanture Drexciyanaca.
Neko je dobro napisao Underground Resistance se bori na zemlji, Red Planet (prim. aut. izdavačka kuća čija estetika je vezana za Svemir) se bori u kosmosu, a Drexciya u morima.
No projektu Drexciya je došao kraj onog momenta kad je Stinsonu dijagnostikovana bolest, a Gerald Donald je nastavio svojim putem osnivajući čuveni Dopplerefekt – koji je vizuelno i muzički pod uticajem Kraftwerka(poslušajte ovdje), i danas aktuelni, politički nastrojeni techno/electro projekat Heinrich Mueller.
2017. WARPRecords, zbog velike potražnje je odlučio ponovo izdati kultni album, zadovoljiti gladne uši, kao i dodatno zaraditi.
Lifestyles Of The Laptop Café je fantastična ploča, koja je odoljevala svim trendovima, i sigurno će biti “zvijezda vodilja” za svakog ko bude želio napraviti house ili techno koji bježi od plesnog podijuma, i želi ispričati duboku priču.
Ali najveća snaga ovog remek – djela je u njegovoj emotivnosti, lijepoti, savršenim kompozicija, harmonijama, produkciji
“It’s your love” je slow-mid jam sa senzualnim “robotskim” glasom i jazzy solažom, odsviranom na Moog synthu. Možda jednog dana bude korištena kao ljubavni klasik, koji se sluša na valentinovo, uz voljenu osobu. Vrijedna pomena je space voyage traka “Moonlight Randevouz”, uz koju možete zamisliti lagano spuštanje na mjesec, koju možete poslušati ovdje.
Ipak kroz album se provlači osjećaj tuge i gubitka, melaholije, i to je ono što ga čini vanvremenskim, vječitim klasikom. Trake kao što su “You Said You Love Me” i “Let Me Be Me” autora teksta su znale natjerati na plač, i pune su emocija. Melodije koje bukvalno slušaoca opčinjavaju. Intenzivne i emotivne toliko da možete osjetiti bol koju je, tada jako bolestan James Stilsona, imao. Ritmovi su u drugom planu, tako da harmonije dolaze do izražaja.
Ali najveća snaga ovog remek – djela je u njegovoj emotivnosti, lijepoti, savršenim kompozicija, harmonijama, produkciji. Kao da je tvorac, znajući da nema vremena, želio ostaviti trag iza sebe, da pobjedi opaku bolest. Ne samo da je ostavio veliko djelo iza sebe, veliki epitaf koji odoljeva promjenama u muzičkoj industriji. Other People Place je albumčina koja će služiti kao inspiracija generacijama koje dolaze. Prije nabavke i kupovine poslušajte ga.
I kad bolje razmislimo, zbog čega ovakav alias, i naziv albuma: pa u vrijeme produciranja albuma autor je želio da skrene pažnju na fenomen koji je bio aktuelan 2002. – i to da su bili moderni kafići, sa wi-fi, ili WADSL besplatnim internetom, gdje ste do mile volje mogli sjediti sa svojim laptopom i piti kafu po cijeli dan. A to govori da smo se sve više udaljli jedni od drugih, danas je normalno da niko ni skim ne komunicira u kafani, svi tipkaju i svapuju na svojim uređajima – toliko blizu jedni od drugih, a opet daleko. Bez obzira da li je to dobro ili ne (autor teksta kao i tvorac ovog remek-djela se ne bavi kritikovanjem takvog ponašanja, nego ga samo posmatra), ovaj album u sebi je posjedovao nešto proročko.
No i pored svih tih stvari koje smo primijetili, ostaje čvrsta činjenica, ovaj album je muzičko remek djelo, jedan od esencijalnih albuma elektronske muzike. House, Techno, Electro pod istim krovom, i siguran sam da će album, u godinama koje dolaze biti sve više relevantniji. Moja topla preporuka: da imamo system ocjenjivanja dobio bi 5 od 5 ocjenu. Kakvu god muziku volite, obratite pažnju na njega, jer ne možete dobiti ništa bolje iz ovog muzičkog žanra.
Za neke ljude koji ovaj muzički pravac smatraju bezdušnim, (da citiram muzičke nezalice: "obično tuc-tuc ispiranje mozga"), moram naglasiti da griješe. Ovo je i muzičko i kulturno nasljeđe, jer ako bi smo muzičku istoriju zamislili kao ravnu liniju, od prošlosti prema budućnosti, "Lifestyles Of Laptop Cafe" je dio istorije, koja se proteže od bluza sa delte Mississipija, preko džeza, funka, hip-hopa sve do Detroit techna. Jer bez svih tih muzičkih pravaca nastalih u prošlosti, ne bi bilo budućnosti.
Ako mi dozvolite: sve je to ista muzika koja nosi bol i tugu, radostt i veselje, oslobođenje i ples; samo su instrumenti i metodi stvaranja drugačiji.
(Damir Plićanić za mondo.ba)