Intervju sa Brankom Bujićem - Bujom, reperom iz Banjaluke čija je pjesma "Kidaj grizi" jedan od najvećih hitova MONDO portala u 2017. godini
Banjalučka rep scena prethodnih godina i decenija nije bila toliko oformljena, niti medijski eksponirana, ali naznaku dolaska boljih vremena za hiphopere iz Grada sa Vrbasa donose neki novi, sjajni klinci.
Radi se o ekipi iz YouTube labela "Desetka na Asa", među kojima je i Branko Bujić - Buja, banjalučki trep-hiphoper, čija je numera "Kidaj grizi" jedan od najvećih hitova portala Mondo.ba u 2017. godini.
Ta pjesma, svojom motivacionom porukom, neposrednošću i odličanim video spotom uspjela je da osvoji srca čitalaca našeg portala, a kako bi to postigli mladi reper i njegova ekipa izabrali su teži, ali časniji put. Naime, umjesto da svoje spotove i pjesme "bustuju" scenama silikonskih starleta, zlatnih kajli, skupih auta i motora, oni su se se odlučili za "prizemniji" pristup – u Bujinim spotovima pojavljuju se drugari iz naselja, prizori urbanog života, klinci, bicikli... Jer, kako kaže Buja, hip hop je "real" i mora da se drži stvarnosti!
Na ovakav pristup sigurno je uticalo i to što se ovaj 18-godišnjak, inače učenik 4. razreda Ugostiteljske škole u Banjaluci, već nekoliko godina bavi omladinskim aktivizmom u organizaciji Perpetuum mobile, koja je veoma uticala na njega i formirala ga kao ličnost.
Na početku razgovora za MONDO zamoli smo Buju da nam kaže koliko dugo se bavi repom i hiphopom i koji je njegov osnovni motiv bavljenja muzikom...
"Rep muzikom se bavim otprilike godinu i jedan mjesec, a nedavno je bila tačno godina dana otkako sam izbacio prvu pjesmu 'Seoska aristokratija'. Nastupao nisam, ali imam planove da nastupim uskoro, zovu me iz Doboja, Sarajeva, Banjaluke...
Osnovni motiv bavljenja repom i hip hopom je predstavljanje samoga sebe kao ličnosti. U nekom prošlom periodu sam dosta bio samo vezan za školu i sport, ali kako sam krenuo u srednju školu i uključio se u omladinski aktivizam dobio sam motivaciju da iskažem sebe kao ličnost, tj. da pokažem te neke svoje talente i iskustva koja sam stekao."
Nekada su domaći reperi više u spotovima potencirali žene, seks, skupe automobile itd, dok se u tvojim spotovima mogu vidjeti neki "prizemniji" motivi – ekipa iz komšiluka, klinci, bicikli... Da li je to slučajno, ili je u pitanju neki trend?
"Odgovor na pitanje je veoma jasan - rep i hip hop je 'real' muzika, muzika koja se drži stvarnosti. Sve što se dešava oko repera, odnosno MC-ja kao umjetnika on treba da prenese u pjesmu i nekako prikaže kroz svoje pjesme. Zanimljivo je pogledati nekog komercijalnijeg repera koji će tu staviti žene, automobile, motore, da u spotu 'pršti perje'... A, ima umjetnika koji izađu u svoj kraj, okupe drugare koji su sa njim od početka i jednostavno snime spot.
Ja sam imao sreću da steknem jako dobrog prijatelja Milana Bajića, kojega sam upoznao preko omladinskog aktivizma. On trenutno studira montažu, zajedno smo radili moje spotove, a većim dijelom je on zaslužan svojim kamermanskim vještinama i montažom. Snimali smo spotove Buli Adrianu i Vuyi koji su jako dobro prošli na društvenim mrežama. Uvijek težim tome da zovnem svoje ljude, sa kojima se družim i provodim vrijeme, to su momci iz čitavog grada, a posebno iz mog naselja Hiseta."
Možeš li da nam kažeš nešto više o svom YouTube labelu "Desetka na Asa" i o banjalučkoj rep sceni uopšte...
"Desetku na Asa osnovali su Klinac i Čarlon na početku, a onda su se priključili KĐA i Graba. Sa Klincem sam od početka, naravno on dosta odskače od mene, jer je dosta talentovaniji u tom nekom producentskom smislu i liričkom smislu. Poslije smo došli Lil Skubi i ja i sada radimo svi zajedno i guramo priču.
Banjalučka rep scena trenutno nije toliko oformljena, imamo naravno momke koji se cimaju oko toga svega, ali da imamo neku scenu, da se nastupa, da ima nekog novca od toga – trenutno toga nema, mada svi težimo ka tome. Imam dobru ekipu sa kojoma radim – Klinac, Lil Skubi, Graba i Kđa sa kojima guram Desetku na Asa, a tu si i momci iz Nove Varoši gdje imamo RPG, tu su Bula Adriano, Jufka, mladi Čoda NV... Bula je nedavno zakoračio u skroz novu priču Balkaton Gang koji vodi Rasta, jedan od popularnijih muzičara na Balkanu. To je veliki uspjeh za Banjaluku, za našu scenu, da imamo nekoga od svojih umjetnika repera koji će, ako bog da, u skorije vrijeme stupiti na muzičko tržište i popularizovati žanr i BL scenu.
Pored navedenih imamo i stariju gardu, Brutal Protest koje baš gotivim slušati, old but gold, B-ton i Grin Bulz momke koji baš kidaju i koje svakako treba ispratiti, kao i neke MC-jeve novog talasa."
Ko se sve pojavljuje u tvojim spotovima i kako izgleda jedan običan dan na Hisetama?
"To je moja ekipa iz naselja, klinci i stariji likovi koje poštujem, drugari iz grada i ekipa sa kojima poslujem, družim se i provodim vrijeme. Običan dan na Hisetama? Haha. Hisete kao i svako naselje u gradu imaju svoj svakodnevni vremenski dok, naselje kao naselje, naravno meni jako drago i cijenim i poštujem svakoga od drugara i poznanika. To su većinom pozitivni momci, ne pravimo neke probleme. Ljeti ima dosta druženja, roštilja, igra se stoni tenis, naselje je dosta bogato sportskim igralištima, tako da je non stop neki fudbal, basket... Iako ne budem baš često u naselju pošto dosta putujem ili letim po gradu sa ekipom, uvijek mi je drago bar se sresti sa drugarima iz naselja."
Šta vam u vašem naselju od sadržaja najviše fali?
"Uvijek se radi o nekom nedostatku motivacije, u svakom vidu. Da uvijek možemo nešto novo uraditi. Na primjer, velika mi je čast poznavati te neke ljude sa Čaira, naselja pored našeg, koji su se baš 'iscimali' za svoje naselje i trenutno ’šaraju’ Hanište, mjesto gdje sam inače odrastao. Oni se baš 'cimaju' oko svog naselja, svaki dan ono bude ljepše. Tako bih isto volio da bude kod nas u naselju."
Da li imaš neke uzore, koji su izvođači uticali na tebe?
"Naravno, svaki muzičar ima nekog uzora. Najčešće će ljudi reći da je to neki engleski ili američki rep, te neke kolijevke tadašnjeg crnačkog geto hip hopa, ali mene su više motivisali njemački reperi. Preko crtanih filmova i muzike naučio sam njemački jezik, pričam ga tečno od četvrte godine, a najviše su me motivisali njemački izvođači kao što su Bonez MC, GZUZ, AZET, CELO, ABDI, NIMO i Raf Camora. Raf Camora je baš nedavno izbacio pjesmu sa našim domaćim izvođačima Jala Brat i Buba Corelliem, a ta pjesma je u jako kratko vrijeme postala hit i drago mi je sto se gradi taj neki most između repera sa zapada i naših prostora. Oni su me najviše svojim tekstovima, pristupom i energijom motivisali da radim."
Od izvođača iz regiona koga bi spomenuo?
"Nekada davno od balkanskih repera slušao sam VIP, Gru, Struka, FOX, FTP, Psihoaktiv trip i drugare iz Novog Beograda Sick touch kao i drugara Elvira MicFlow. Naravno, tu su i drugari iz grada i okoline koje slušam i ranije sam ih slušao, a naročito sada kada sam došao u situaciju da se družimo i razmjenjujemo savjete i iskustva. Posebno u posljednje vrijeme pratim ekipu iz Monopol lejbla - Vuyu i njegove saradnike, koje sam kao mlađi slušao, a nedavno imao priliku da sa svojim drugom Milanom Bajićem baš njima snimamo spot i družimo se, fino iskustvo i pohvala za njihov rad. Posebno pratim i slušam ekipu iz grada Bulu Adriana, B-Ton, Grin Bulz, Brutal Protest... U principu, slušam sve što mi zapne za uši, sve analiziram."
Možeš li da nam prokomentarišeš svoju pjesmu "Aristokratija"? Ona je dosta politički angažovana, kako je nastala?
"To je moja prva pjesma, u kojoj sam iskazao svoje nezadovoljstvo. To je bio period kada sam osjetio neku ’mržnju’, tako da kažem, prema trenutnoj vlasti. Živimo na području gdje je vlast, ne bih baš rekao da je kriminalna, ali vjerovatno jeste. Sjećam se da kada sam snimio pjesmu i okačio je na YouTube stari mi je rekao - 'doće ti policija na vrata, biće frka', a ja mu kažem - 'stari, ne brini se, imam svoju mogućnost da se izrazima kao umjetnik'.
To je neki moje početak, banalna pjesma... A, kada je prešla hiljadu pregleda skakao sam po sobi!"
O pjesmi HEPO...
"HEPO je pjesma koja me opisuje nekih 100 posto. Sam taj izraz HEPO asocira na hepo kocku, koja se koristi za potpalu i koja lako plane, a to sam inače ja - u nekom antiagresivnom smislu lako sam zapaljiv. Treba dvije, tri riječi da mi kažeš i da planem. Mislim, više nisam takav, ali imam nekih momenata gdje me ’prebaaci’ haha, gdje me prevlada ta neka ljutnja, i u tom smislu se pjesma i zove HEPO.
U toj pjesmi sam iskazao realnost bavljenja muzikom, da je muzika kao umjetničko iskazivanje i treba je poštovati, znači rad svakog umjetnika, svakog muzičara treba poštovati, a ne negirati. U pjesmi spominjem sujetu - čovjek kad uspije tu se odjednom pojavi sujeta, to su ljudi koji su nezadovoljni svojim životom i koji te sputavaju, guraju, u fazonu - 'aj, šta ćeš ti, šta ti pričaš'. Na primjer, na nekim pjesamama imao sam dosta negativnih komentara, ali se na njih ne obazirem. Na svojoj prvoj pjesmi rekao sam - sujeta me ne zanima, bezveze me komentarišeš... Tako da je HEPO najrealnija pjesma i pjesma koja je najpozitivnije prošla. Tu sam imao baš veliku podršku i ta pjesma me baš, baš motivisala da nastavima dalje...“
"Kidaj grizi" je motivaciona pjesma, sa jasnom porukom da se nikada ne treba predavati... A, o čemu govori "Katana"?
"'Katana' je isto neki vid reprezenta i to je i pjesma koja je zaslužna što sam ušao u Desetku, a nastala je preko noći. Naveče sam se čuo sa Klincem (Đorđe Čarkić) - 'ej buraz, sviđa mi se tvoja muzika, šta misliš da bacimo neki vers, stih... Aj’ može. Imaš matru? Imam.' On je meni poslao 'matru', ja otkucao tekst, on ujutro došao kod mene, u kućni studio, i snimili smo pjesmu. U tom trenutku on nije bio zainteresovan da radi spot, jer to nije bila pjesma kojom bi se želio predstaviti... Onda smo se dogovorili da ja uradim spot, a pošto je njemu umjetničko ime Klinac, ubacio sam pravog jednog pravog klinca u spot, da odrepuje njegov dio. Mali klinjo sa kojim smo snimili je od kamermana, ima četiri, pet godina. Odlično je ispalo."
Aktivan si u NVO Perpetuum mobile. Možeš li nešto da nam kažeš o svom angažmanu u toj organizaciji?
"Ta priča je jako pozitivno uticala na mene, što najbolje mogu da vide ljudi koji su me poznavali prije perioda kad sam ušao u NVO. U periodu oko devetog razreda i prvog srednje uvijek sam bio, na neki način crna ovca, družio sam se sa mangupima, ne bih da pričam detaljno o tome... Uvijek sam bio sportista, nikada nisam pušio cigare, a stariji klinci iz naselja su mi rekli - 'ajoj Buja, ti ćeš jednog dana probati sve stvari koje sada nećeš'. NVO su za mene su ranije bile pe..rska priča, bio sam u fazonu – 'šta oni imaju da se guraju napred, ko su oni da govore da smo svi posebni, svi smo mi isti'. Ali, kad sam ušao u te vode 'skontao' sam da su bili u pravu i da sam ih trebao već na početku poslušati.
Prvi korak je bio što sam ušao u Savjet učenika Ugostiteljske škole i jako sam zahvalan profesoru Milošu Kolundžiji koji me usmjerio na pravi put, tj. stavio me da budem predsjednik Savjeta učenika.
’Budi muško' klub organizacije Perpetuum mobile imao je od prvog razreda neke radionice u našoj školi, gdje sam ih ja čitav čas slušao, gledao... Pričali su o nenasilju, komunikaciji, kako se treba izražavati, o diskriminaciji, o tome da trebamo podržavati sve, da smo svi ravnopravni, i muškarci i žene. Ja sam ih slušao i prevrtao očima, bio nešto kao aktivan, ali ništa posebno.
Međutim, kasnije sam se prijavio u trening centar Perpetuum mobila na Bardači, gdje sam proveo tri dana. Kroz neke radionice o mentalnom zdravlju i priče šta se sve može desiti čovjeku u životu, shvatio sam da je to stvar koja me zanima, ta neka borba protiv nasilja i diskriminacije, koji su dosta zastupljeni na našim prostorima, još od rata.
I u ovih godinu i po, koliko sam u Budi muško klubu i Perpetuum mobilu, proputovao sam dosta, upoznao dosta ljudi, promijenio 'iks' nekih svojih mišljenja i sve to me je bukvalno oformilo kao ličnost. Sad razmišljam o fakultetu i daljem angažmanu u nevladinom sektoru.
Danas se maksimalno posvećujem Mresursu i Budi muško klubu i jako sam zahvalan svojim mentorima, odnosno pravim prijateljima Marku Karanu, Aleksandru Slijepčeviću i Vanji Jošiću koji su u tom nekom mom putu bili tu da me usmjere, savjetuju i pomognu meni u izgradnji moje ličnosti. Isto tako bih se zahvalio Lani Knežević, djevojci koju sam isto upoznao kroz svoj aktivizam, to je djevojka koja je postala veliki dio mog života i velika motivacija."
Koji je tvoj komentar na savremene trendove - Internet, društvene mreže, Fejsbuk, Tviter, itd. Da li je to nešto pozitivno ili negativno?
"Internet je postao svakodnevnica kod čovjeka u 21. vijeku i ako se zna pozitivno koristiti on će biti koristan. Naravno, to je postala velika platforma i tržište za marketing, reklame... Pa i za druženja. Internet je obuhvatio sve što čovjek koristi u svojoj svakodnevnici, dosta je olakšao život, ali na jedan način i otežao, pošto je učinio čovjeka lijenim.
U muzičkom kontekstu je super – na dva klika možete poslušati koju god hoćete pjesmu, ne trebaju ti kasete, ploče... Iako je i to veliko zadovoljstvo."
A, koji je tvoj komentar na fenomen "jutjubera"? Klinci su naprosto poludjeli za njima...
"Danas može svako da bude jutjuber, a suština je nekakav prenos ličnosti u javnost. To su ljudi koji snimaju svoju svakodnevnicu, snimaju skečeve, kako igraju igrice... To je postao jedan vid biznisa i marketinga, i znam dosta imena sa Balkana, puput Muđe, Omče, itd. To su ljudi koji su za kratko vrijeme svojim trudom i ’cimanjem’ postavili jutjub scenu, a sada su veoma popularni i imaju svoje konferencije i gostovanja poput muzičkih zvijezda.
Meni je pozitivno sve oko čega se ljudi 'cimaju'. Oni guraju svoju ličnost, guraju svoj posao, ako je to njima zadovoljstvo i ako oni imaju neke koristi od toga, ja ih apsolutno podržavam. Na primjer, imate momka iz Budžaka – Igac, on snima YouTube klipove, trenutno ima oko 15.000 subskrajbera, on se 'cima' oko toga, ja sam dobar sa momkom i gotivim ga, ako se to njemu sviđa i ako on to 'fura', što da ne, što ga ne podržati..."
Za kraj razgovora za MONDO zamolili smo Buju da nam otkrije svoje buduće muzičke planove...
"Uskoro izlazi audio traka za pjesmu ’Rika’. Ta pjesma i spot već su bili postavljeni na YouTube, ali sam ih iz nekih svojih razloga nedavno skinuo. Inače, radim Mixtape album, želim da ga završim, a poslije ću raditi nešto sasvim deseto, što će obuhvatiti i rep i drugi smjer muzike koji se naziva ’Dance Hall’. Radi se o afro ritmu u kombinaciji sa repom, to je nešto što su Nijemci nedavno otkrili i sa tim 'hibridom' muzike postali najjači reperi na evropskom kontinentu trenutno. U tim budućim pjesmama pjevaću o svom sadašnjem životu, pošto je većina mojih sadašnjih pjesama vezana za moj ’prošli’ život."
Nema šta, svaka čast Buji i njegovim drugarima, želimo im puno uspjeha u muzici i aktivizmu i u budućnosti! A, za kraj, motivišimo se svi zajedno, još jednom, uz sjajnu - "Kidaj grizi"!
Pratite MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu