Jedan od najvećih muzičara ovog prostora Oliver Dragojević sahranjen je danas u svojoj Veloj Luci na Korčuli. "Ceo dan cmizdrim i nije me briga. Zaslužio je svaku prolivenu suzu", rekao je košarkaš Dino Rađa.
Veličanstven i dostojanstven oproštaj Dalmacije i Hrvatske od Olivera Dragojevića, jednog od najvećih kantautora koji je ovaj prostor imao i imaće.
Oliver Dragojević, koji je preminuo 71. godini od raka pluća, sahranjen je danas na groblju u Veloj Luci na Korčuli, mestu koje je bio njegov početak i njegovo utočište od svega uz horsko pevanje okupljenih upravo njegove pesme "Sjećanje na Vela Luku".
Dalmacija mu se odužila, zaista, veličanstvenim ispraćajem iz Splita do Vele Luke, sa upaljenim bakljama i aplauzom koji je dugo trajao.
Hiljade ljudi guralo se na keju uz more, na stotine brodića, brodovi hrvatske mornarice, avioni koji su nadletali Split, katedrala svetog Duje je gorela od baklji... To su bile scene koje su davale gotovo nadrealnu, filmsku kulisu.
Dalmatinci su ispratili svog "Galeba" na poslednji "let", a katamaran koji je prevozio Dragojevićevo telo pratila je njegova pesma u dirljivom izvođenju lokalne klape.
"Moj lipi anđele", "Cesarica", "Vjeruj u ljubav"... veliki Oliverovi hitovi pevani su horski, a pevaće se još dugo, ne samo u Hrvatskoj, već u celom regionu.
Na stotine ljudi dolazilo je danas u Velu Luku, uvedene su i vanredne brodske linije do ovog mesta na Korčuli, koje, kažu, ne pamti tužniji dan.. Dok su putovali ka Veloj Luci putnici su na brodovima pevali pesme Olivera Dragojevića...
"Ceo dan cmizdrim i nije me briga. Zaslužio je svaku prolivenu suzu. Pokušavao sam da ne otvaram internet, ali ne možeš da pobegneš, to je bilo jače od mene", rekao je proslavljeni hrvatski košarkaš Dino Rađa koji je na sahranu došao sa suprugom Viktorijom.
Uz zvuke pesme "Moj galebe", koju je Stjepan Hauser odsvirao na violončelu, Oliver Dragojević je "odleteo"...
"Morski vuk", kako su ga zvali, rođen na Korčuli 1947, prvi put je nastupio davne 1961, na festivalu muzike za decu. Nastavio je kao mladić, nastupima na festivalima, ali i raznim klubovima po zapadnoj Evropi.
Pesmu "Galeb i ja" izveo je prvi put na festivalu u Splitu 1975. godine, i postao je njegov svojevrsni zaštitni znak.
U karijeri je napunio Karnegi hol u Njujorku, Rojal Albert hol u Londonu, parisku Olimpiju i Operu u Sidneju. Bio je oženjen i imao je tri sina.
Snimio je 23 albuma i osvojio mnoge nagrade, a ostaće upamćen na prostoru bivše Jugoslavije po hitovima "Nadalina", "Što to bješe ljubav", "Cesarica", "Stine", "Oprosti mi pape", "U ljubav vjere nemam" i mnogim drugim pesmama.