Dva sata sa Bobom Dilanom

Robert Alen Cimerman (69) koncert je otvorio pjesmama "Rainy day" i "It ain't me, babe", i to pred polupraznom Arenom, jer je publika bila prilično lijena. Ulazilo se tokom svih dva sata svirke, pa je na kraju Dilana slušalo oko 12.000 ljudi.

Ipak, i publika je zaslužila sve pohvale, pošto se davno Arena nije sve vrijeme tresla od aplauza. Hiljade ljudi neumorno je tapšalo nakon svake pjesme, ukazujući Dilanu čast koju je itekako zaslužio za ovih pet decenija na sceni.

Neprikosnoveni tekstopisac, vlasnik najpromuklijeg glasa poslije Džoa Kokera, oštri kritičar modernog društva i ikona rokenrola i bluza. Veliki pjesnik sa šeširom i usnom harmonikom u Areni je blistao punim sjajem.

Svirka je na momente ličila i na preslušavanje albuma, koliko zbog očigledne hemije Dilana i benda, toliko i zbog potpunog nedostatka konvencionalne komunikacije sa publikom, ali tako je i bolje. Nije bilo "dobro veče" na lošem sprskom, obećanja o provodu niti posvete pjesama - sve što Bob ima da vam kaže, rećiće vam svojim tekstovima.

Odsvirao je "Stuck inside of mobile with the Memphis blues again", "Highway 61 revisited", "Cold iron bound", "Blowin in the wind"… Ali nije odsvirao "Forever young", "Times they are a-changin", "Mr tambourine man", "All along the watchtower" i mnoge druge.

Poslije dva sata, iz mraka su izronili muzičari i Dilan pod reflektorom, prvi put primjetivši da nisu sami u Areni, svjetlo se ugasilo i - nema više.

Nakon koncerta, mnogi su u holu Arene zamjerali što nije svirao ovu ili onu pjesmu, što je nastup završen "na bum", bez bisa…Poznat po čestom mijenjanju set liste i aranžmana, Dilan repertoar nije pravio prepisujući spisak pjesama sa albuma najvećih hitova, što svaki njegov koncert čini bukvalno neponovljivim.

Uostalom, na ovakav koncert ide se kao na važan događaj u kulturi i istoriji umjetnosti, a ne da vam on tu ispunjava neke muzičke želje.

(MONDO - Bojana Zimonjić)