Srpski naučnik iz SAD u vrlo detaljnom tekstu objasnio sve o vakcinama i teorijama zavjere!
3. Koji su stvarni rizici vakcinacije?
Da ponovo upotrijebim korisnu metaforu: ako vi sada pošaljete e-mail deset miliona ljudi, šta će se desiti? U toku sljedeća dva mjeseca, u toj grupi će se desiti oko 4.000 srčanih i 4.000 moždanih udara. Takođe će tu biti preko 9.000 novih dijagnoza raka, i oko 14.000 ljudi će umrijeti iz raznih razloga – mnogi u roku od samo par sati nakon što vi kliknete "pošalji". Sad, da li se sve to desilo zato što ste im vi poslali e-mail? Ili zato što se to uvijek događa kada pogledate bilo koju grupu od deset miliona?
Zamijenite sada e-mail vakcinom. Dajte deset miliona doza vakcine, i šta vidite? Potpuno isto, samo što sada oni koji umru ili obole to pripišu vakcini. Što se onda prijavljuje i ide na sudove, zbog čega su razne države morale da razviju specijalizovane programe za praćenje posljedica vakcinacije. Američki sistem (VAERS/VICP) je posebno detaljan, i omogućava da se kroz decenije prati broj problema koji su uzrokovani vakcinama.
Rezultat je jasan: na svakih milion datih doza, u prosjeku preko svih vakcina, ima oko 1,2 slučajeva težih nusefekata sa dugotrajnim posljedicama.
Daleko najčešća vrsta ovakvog teškog nusefekta, preko polovina ukupnog broja, je povreda ramenog zgloba. Naime, ako vam se injekcija da na pogrešno mjesto, previsoko na ramenu, moguće je da igla uđe u sam zglob ramena. Pošto je vakcina napravljena da aktivira imuni sistem, to onda izaziva zapaljenje i oštećenje zgloba. Tetanus vakcine, koje se daju mnogo češće od drugih (zato što se obnavljaju na svakih 10 godina, i zato što se daju nakon mnogih uboda ili posjekotina) zbog ovoga imaju najveći broj ozbiljnh problema, oko 13 slučajeva na milion doza. Skoro sve zbog ovog problema sa ramenom.
Sljedeća najčešća teška posljedica vakcinacije je nesvjestica. Ljudi se onesvijeste kada ih ubodu iglom, padnu, povrede se, tuže, dobiju odštetu. Nije šala – ovo je jedan od češćih negativnih nusefekata vakcine.
Zatim, poslije toga, alergijska reakcija na vakcinu: rijetka, ali događa se. Konačno, u izrazito rijetkim slučajevima (manja šansa nego da čovjeka ubije grom), vakcina može da proizvede izuzetno snažnu reakciju, sa toliko visokom temperaturom da dođe do oštećenja mozga; ovakvi nusefekti se javljaju jednom u više desetina miliona doza vakcine (ako vakcinišete cijelu Srbiju, očekivali biste manje od jednog takvog slučaja).
Radi poređenja sa ovim, svaki put kada prelazite ulicu, vi imate veći rizik smrti i povrede. Doslovno: veća je šansa da se pogine na putu do ambulante, nego zbog posljedica vakcinacije.
4. Koje su stvarne prednosti vakcinacije?
U jednom od posljednjih dužih razgovora sa mojom sada pokojnom bakom, pokrenuo se razgovor i o vakcinaciji. Njoj je to bilo neshvatljivo: ona se sjećala svoje mladosti, kada je svakih par godina poneko u selu umirao od tetanusa; što je jeziva i teška smrt. Danas, kada je ogromna većina ljudi vakcinisana, ove bolesti su skoro zaboravljene. I došli smo do današnje situacije u kojoj mnogi ljudi smatraju da je rizik virusa manji nego rizik vakcinacije. Na kraju krajeva, oni ne znaju nikoga ko ima posljedice od virusa – zašto bi se brinuli?
Uzmimo ovdje za primjer jedan baš "dječiji" virus, možda i najmanje ozbiljan od svih protiv kojih se daju vakcine: varičele, ovčije boginje. Kod inficirane djece, dolazi do osipa, temperature, svraba, i većina djece se provuče sa samo par malih ožiljaka koji ostanu iza plikova. Na prvi pogled, ništa strašno.
Ali, varičela u stvari ostavlja oštećenja na krvnim sudovima unutar tijela; i povećava kasniju vjerovatnoću moždanih udara. Ako zarazi trudnu ženu, nerođena beba često ostaje sa teškim neurološkim posljedicama. Čak i kod obične infekcije, jedno dijete od svakih 60 hiljada umre od bolesti, a jedno u svake dvije hiljade ostane sa većim posljedicama. Najveći problem je encefalitis, zapaljenje mozga, koje se događa otprilike jednom na svakih pet hiljada slučajeva bolesti.
Nakon bolesti, virus nije uništen. On se sakrije u krajevima nervnih ćelija u koži, i tu čeka priliku. Ako kasnije u životu opadne imuni sistem, virus ponovo postaje aktivan u vidu bolesti herpes zoster (takođe u narodu zvana šindra) – jako bolnog osipa koji može izazvati sljepilo ako se proširi do očiju. I povrh svega ovoga, dok se vakcinacija može tempirati tako da se uradi kada to odgovara djetetu i roditeljima, infekcija ne može; ako dijete ne zakači virus u djetinjstvu, može da ga dobije kasnije, a infekcija kod odraslih ljudi je mnogo ozbiljnija sa mnogo većim problemima i posljedicama.
Drugim riječima, čak i za relativno "slab" virus, rizici su stotinama puta veći nego rizik vakcinacije. Za opasnije viruse, ovaj balans je još gori. Pomenuti morbili, male boginje, koji su odnijeli živote hiljadama djece u Japanu, ostavljaju sekundarne posljedice čak i kod djece koja prođu sa blagim oblicima. Naime, ovaj virus "briše pamćenje" imunog sistema, i čini dijete ponovo osjetljivim na prethodne viruse koje je preležalo. Jadno dijete onda mora ponovo da gradi imunitet na sve rinoviruse, koronaviruse, i druge boleštine sa kojima se već prethodno borilo.
5. Balans rizika
Svaki put kada napišem neki ovakav tekst, uvijek se javi grupa ljudi čiji stav se svodi na "možeš ti da pričaš šta hoćeš, nikada ti neću vjerovati". Ovi ljudi misle za sebe da su jako oprezni i jako mudri, dok u stvari predstavljaju grupu koja sebe i svoju djecu izlažu većim problemima i većim rizicima, prosto zato što su pobrkali ubjeđenje sa znanjem. Ali oni imaju izbor kao i svi drugi. Samo treba biti jasan koji je taj izbor, i to možemo oslikati na još jednom primjeru.
U studijama iz zadnje decenije, u Americi, negdje između 80 i 90% svih vozača uvijek vezuje pojas u kolima. Istovremeno, 60% svih smrti u saobraćajnim nesrećama čine ljudi koji nisu imali vezan pojas. Dakle, ta jedna desetina vozača koji neće pojas čini više od polovine ukupnih smrti. Pojasevi su jedna od najjednostavnijih i najefektivnijih mjera kojima čovjek može sebe da zaštiti od rizika saobraćajne nesreće.
Ali pojasevi nisu bez mana. Svake godine bude po nekoliko slučajeva u kojima automobili upadnu u rijeke ili jezera, i ljudi se udave jer ne mogu da se iskobeljaju iz pojasa na vrijeme. No, i pored činjenice da pojas može da bude i štetan, izbor je jasan. Odbiti pojas znači da se čovjek boji jako rijetkog problema, i da se namjerno izlaže stotinama puta većem riziku.
Ista logika važi i za vakcine. Mali rizik nusefekata vakcine, ili veliki rizik virusa? Povjerenje stručnjacima, naučnicima, institutima za javno zdravlje – ili nadriljekarima sa YouTube i Facebooka? Svako može da bira sam za sebe.
(MONDO/milesbabbage.com)
MONDO vas poziva da poštujete preporučene mjere – držite distancu, nosite masku i izbjegavajte okupljanja, to je jedini način da se spriječi širenje epidemije.