Najveća prednost djece koja imaju braću i sestre jeste uspješnost u socijalnim kontaktima sa vršnjacima.
Svako dijete, bez obzira na to da li odrasta kao jedinac ili u društvu braće i sestara, treba da se osjeća kao da je svojim roditeljima upravo ono najvažnije, najljepše, najdragocenije... odnosno, jedino na svijetu.
Nekada se mislilo da su jedinci samoživi, sebični, bez sposobnosti da izgrade odgovarajuće socijalne odnose. Tretirani su i kao veoma kreativna djeca, što se povezuje sa činjenicom da mnogo vremena provode sami, pa lako stvaraju svoje svejtove mašte i fantazije. Ipak, nema nikakvih dokaza da su ova uvjerenja tačna. Pojedina istraživanja dokazuju da je teže i zahtjevnije vaspitavati jedno djete, jer se djeca koja imaju braću ili sestre lakše snalaze u spoljnom svijetu.
Najveća prednost djece koja imaju braću i sestre jeste uspješnost u socijalnim kontaktima sa vršnjacima, jer su već u svojim porodicama naučena da ne mogu uvijek ona da budu u pravu, ili da baš njima budu ispunjene sve želje. Naprotiv, naučena su da dijele sa svojom braćom i sestrama i ono što bi radije zadržala samo za sebe (od igračke, do roditeljske pažnje).
Na odnos između braće i sestara u porodici utiče više faktora. Tako ponekad roditelji kažu: "Svako svoje dijete smo gajili na potpuno isti način, a oni su toliko različiti". Međutim, različit je rang među braćom i sestrama, različiti su uslovi (ekonomski, materijalni, emotivna atmosfera u porodici... u kojima raste prvo i svako naredno dijete). Ali, ponajprije, različit je međusoban odnos roditelja kada gaje svoje prvo i svako sljedeće dete.
Pojava ljubomore starijeg djeteta prema mlađem je u velikoj mjeri očekivana, pa se smatra gotovo neminovnom. Tek u slučaju da je razlika između djece sedam godina i više, može se očekivati izostanak ove pojave. U tom uzrastu, smatra se da je starije dijete toliko oformljeno i zrelo da se može tretirati kao jedinac. Ipak, period ljubomore između braće i sestara ne prestaje kada se starije dijete konačno navikne na bebu. Naprotiv, njihovi sukobi, takmičenja, ljubomore - mogu se nastaviti kroz cijelo njihovo odrastanje.
Osim stalnog upućivanja jednog djeteta na drugo, motivišite ih da imaju i krug vršnjačkih drugova. Ukoliko im uzrast dozvoljava, to jest ukoliko je mala razlika među djecom, mogu imati čak i zajedničke prijatelje.
U porodici sa više djece, najčešća roditeljska greška proizlazi iz njihovog uvjerenja da djeca moraju uvijek da se slažu i međusobno podržavaju. Međutim, ponekad se takvi odnosi ostvare tek kada djeca postanu odrasle osobe.
Imajte uvijek na umu da jedan od najvažnijih zadataka roditeljstva da djeci omogućite osjećanje korena (osjećanje doma, porodice, podrške, mjesta gdje su dobrodošla, sa svim paketom svojih mana i nedostataka, gdje mogu slobodno ispoljavati svoje mišljenje, stavove, emocije...) i krila (slobodu da "lete", istražuju, pobjeđuju i gube u spoljnom svijetu).
Naizgled, djeca koja rastu uz braću i sestre imaju izraženo osjećanje korena. Sa druge strane, djeci jedincima roditelji često iz najboljih namjera uskraćuju osjećanje "krila". A za srećno odrastanje i formiranje zdravih i samopouzdanih odraslih osoba, neophodni su i korijen i krila.
(MONDO)