Vježbe poput igre memorije, izbjegavanje misaone rutine, te opterećenje mozga pomažu u stvaranju prijeko potrebnih rezervi neurona.
Naučnici tvrde da su uspjeli dokazati da "odgajanje" mozga ne treba biti utemeljeno na sistemu pokušaja i pogrešaka, već na sistematskom radu na njegovom obogaćivanju, što će na kraju rezultirati boljim radnim mjestom i ispunjenijim životom.
Zato, naučnici daju neka uputstva koja će poboljšati pamćenje onima koji ih prihvate. Ističu i da je malo onih koji su čuli za pojam "kognitivna rezerva".
Ta se teorija zasniva na ideji da ljudi treba da rade ne samo na očuvanju svojih kognitivnih sposobnosti, nego da treba da maksimalno upotrebljavaju svoj mozak, jer na taj način stvaraju rezerve neurona i imaju jače kognitivne sposobnosti.
Dogodi li im se pogoršanje rada mozga, neće imati problema, jer će se u rad uključiti rezerve koje su ranije stvorili!
Naučnici ističu da se, na primjer, može smanjiti fenomen "na vrhu mi je jezika" ili, tačnije, kad se u kratkom roku ne možemo sjetiti kako se zove životinja koju upravo gledamo iako smo imali sličnu u djetinjstvu, a slika nam se stvorila u sekundi. Ali, recimo, dva sata poslije sjetimo se da je riječ o patuljastom zecu.
Preporuka je da se nikako ne treba "zaglaviti" u rutini i da se svakog dana povremeno treba da prisjećamo nekih riječi kojim se rijetko koristimo.
Što ih više izgovaramo, to će nam se sindrom "na vrhu jezika" rjeđe događati. Naime, naučnici naglašavaju da mozak ne voli rutinu i svi oni koji uspiju naći izlaz i zaposliti mozak imaće više "kognitivnih rezervi" koje će osigurati da se "bore" na mozgu ne povećavaju s godinama kao što se to događa sa licem.
(Srna)