Ogledalo kao važna igračka

Za bebu uzrasta od 12 do 18 mjeseci, ogledalo je neophodna igračka, koja omogućava shvatanje tjelesne šeme, odnosno viđenje sopstvenog tijela u prostoru. Iako tada još uvijek ne prepoznaje sebe, ubrzo će početi da se igra sa "svojim likom u ogledalu".

Prve bebine reakcije na ogledalo su, uglavnom, čuđenje, strah i radoznalost, pa je zato dobro da pored bebe bude majka, otac, ili neka druga poznata odrasla osoba, kako bi ih vidjela u ogledalu.

Osmijeh na njihovim licima u ogledalu će smiriti dijete, i ono će nakon plača takođe početi da se smiješi. Neka djeca odmah dobro reaguju, dodiruju lik u ogledalu, pokušavaju da ga «izvuku ili sklone» sa ogledala, ljube ga... što nikako ne znači da je dijete narcisoidno, kako većina roditelja pomisli. Ovo je samo jedna od faza odrastanja kroz koju dijete prolazi, i treba mu omogućiti da to uradi na pravi način.

Najbolje je da ogledalo bude pričvršćeno za zid, da ne može da padne, i dovoljno veliko da dijete može da vidi sebe u cjelini, i bar lice majke pored sebe. Kako u ovom uzrastu deca puze, ogledalo treba da bude postavljeno nisko, da bi dijete moglo da ga koristi kada poželi.

U slučaju da nema mogućnosti za to, treba mu dati plastično ogledalo veličine 30x40 centimetara (ovakva ogledala mogu da se nađu u prodavnicama dječjih igračaka), u kome će moći da vidi svoj lik.

Ogledalo i igra pred njim će biti dobra motivacija da se dijete iz četvoronožnog položaja uspravlja bez hvatanja za nešto, kako to inače radi. Takođe će ovdje napraviti i prve korake u stranu, bez pridržavanja, što je od velike važnosti za razvoj pravilne šeme hoda.

Posmatrajući sebe u ogledalu, dijete polako shvata da je odvojeno od majke, što je put ka njegovoj samostalnosti. Kada će prepoznati sebe - zavisi od zrelosti djeteta. Ovo je dug proces, i odvija se u periodu između prvog i drugog rođendana. Do tada, većina djece ima svest da je to njihov odraz u ogledalu, a ne neki stranac.

(Yumama/MONDO)