U svom ekskluzivom salonu u četvrti Sen Žermen u Parizu, Lusija Irači frizira pripadnike francuskog džet seta.
Međutim, jednom mjesečno otvara vrata svoje frizerske radnje "običnim" ženama.
Ova čarobnica sa češljem jednom mjesečno nudi besplatni dašak glamura ženama koje su ostale bez posla, žrtvama nasilja i ženama iz siromašnih četvrti.
Pojedine klijentkinje dolaze u salon direktno iz skloništa, druge pak iz svojih oronulih socijalnih stanova u predgrađima u kojima vlada kriminal, ali sve one odlaze kući osjećajući se kao boginje.
"Zaista sam srećna što me socijalna radnica poslala ovdje, na uljepšavanje. Osjećam se sjajno", kaže uzbuđeno Hamida, 27-godišnja Alžirka dok čeka na red za frizuru.
Hamida je jedna od mnogobrojnih djevojaka koje su na prevaru dovedene u Francusku s obećanjem boljeg života, a završile su kao robinje, prinuđene da kuvaju i čiste bez ikakve novčane nadoknade.
"Volim da vjerujem da mogu da pokrenem nešto u njima, da im dam podršku, utjehu i možda podstrek koji im je potreban u suočavanju sa spoljnim svijetom", kazala je Irači.
Žene i djevojke koje dolaze na njena "otvorena vrata" mogu da dobiju i savjete profesionalnog šminkera koji ih spremno dočekuje paletom raznobojnih senki i ruževa.
Irači i sama dobro zna kako izgleda težak život. Rođena je u skromnoj sicilijanskoj porodici, a kao još sasvim mala smještena je u sirotište gdje je odrasla.
Nakon što je pobjegla u Pariz, bez novca sa samo 15 godina, maštajući o romantičnoj ljubavi i glumuru, počela je da radi u frizerskom salonu i postepeno se uspinjala do samog vrha zanata.
Tada je poželjela da se nekako oduži društvu.
(Tanjug)