Bajalice koje će mu "zarobiti srce"

Povodom Svetog Trifuna opet će biti priča o zaljubljivanju, leptirićima u stomaku, a evo kako su se nekada mladi "nalazili u snu i na javi", zašto su ponedeljkom ugovarane svadbe, a subotom žene tukle muževe.

Moguće da je pripomogao i Sveti Trifun, zaštitnik vinogradara i vinara, ali mnogi srećno oženjeni Srbi, pogotovo vremešniji, i ne slute da su "u san došli - na javi ostali". Za razliku od aktuelnih đuvegija, koje su u brak namamile udavače sa silikonskim adutima, nekadašnje cure su svoje prirodne čari dopunjavale raznim bajalicama ne bi li u svoje mreže ulovile onog na kojeg su bacile oko. Tako u Čačku i okolini i danas postoji vjerovanje u bajalicu koju potencijalna udavača primjenjuje kad se prvi put na nebu pojavi mlad mjesec, piše "Politika".

Evo recepta, koji pominje etnolog Dragomir Antonić u knjizi "Običajnik kod Srba".

"Kad se prvi put ugleda mlad mjesec treba ispod lijeve noge uzeti malo zemlje, zaviti je u parče hartije i skloniti. Za vrijeme večere prvi i poslednji zalogaj hljeba se posoli, zagrize, a potom neprimjetno sakrije. Prilikom polaska na spavanje sastave se zemlja, hljeb i so u jedan zamotuljak i stave pod jastuk na kome će se spavati. Dok se to radi u potaji glasno se izgovore riječi bajalice: 'Mjeseče novače, tako ti zemlje i neba, soli i hljeba, reci mi za koga ću se udati'."

Ovu bajalicu, koja u san priziva lik ili ime suđenog provjerile su mnoge generacije djevojaka u Čačku, navodi Antonić.

A valja znati i to da se ponedjeljkom ugovara ženidba, udadba, kumstvo, dok utorkom to valja izbjegavati, jer je brak sklopljen na taj dan bez izgleda na uspjeh, vjeruje narod.

Četvrtkom, koji se smatra najboljim u nedjelji, obavljaju se svadbeni ispiti, dogovori i pripreme da bi mladenci bili srećni i dugovječni s brojnim porodom.

Nevjerni i loši muževi bi subotom trebalo da bježe iz kuće, jer je Bog dozvolio ženi da toga dana može da bije svoju jaču polovinu!

Nedjeljom, koja je blagi dan, dozvoljeno je da udavače obavljaju poslove kao što je vez, štrikanje, heklanje i šivenje, jer se to radi za tri kuće - roditeljsku, svekrvinu i svoju.

Sijaset je i prazničnih običaja kojima se pomaže sudbinski susret bliskih duša. Tako su, da bi prepoznale budućeg muža, ili namamile đuvegiju u bračne okove cure u okolini Vlasenice na Mali Božić, prije svanuća, pred kuću bacale obuću da vide sudbinu, jer se vjerovalo da se neće udati ako se obuća okrene ka kući.

Te noći su djevojke u san tonule sa zagriženom jabukom pod jastukom namijenjenom momku kojeg žele da im u san dođe, navodi etnolog amater Dragovan Lazarević - Laza, novinar Tanjuga, u knjizi "Nenačeta voda".

Na Badnje veče udavače, staju na vještičje prevozno sredstvo - metlu, osluškujući lavež pasa, vjerujući da će im mladoženja doći sa one strane odakle kevtanje dopire. Djevojke su, vjerujući da se bogojavljenski snovi uvijek ispunjavaju, jer se tad nebesa otvaraju, a Bog sreću dijeli, na razne načine predskazivale hoće li se te godine udati. Ukoliko im se posreći i ne budu neskromne i požele više od te jedne želje, vjerovalo se da će im je Gospod ispuniti.

Sveti Trifun, 14. februar je zavjetni dan u Šumadiji, koji štiti od grada i poplava, što bi, prevedeno, moglo da znači i od gromovitih svađa i obilatog plača. Predanje veli da je Sveti Trifun ubio lubenicom čovjeka koji je kudio djevojke, što se smatra grijehom nad grijehovima, te mu je Bog oprostio to ubistvo.

Dan kasnije, na Sretenje se vrapci vjenčavaju, a imajući u vidu to da su kratkovjeki i da sve obavljaju na brzinu, tog dana nije poželjno sklapati brak da ne bi mladenci prošli kao dživdžani.

Inače, na taj dan djevojke paze i koga će prvog sresti, jer se vjeruje da će se za takvoga udati. Stoga se mnoge vraćaju u kuću kad opaze da im u susret ide neko ko im nije po volji. A kad, izvirujući kroz pendžer, ugledaju srcu milog, ispadnu mu kao slučajno u susret!

Mladence, 22. mart, slave mladi bračni parovi, kojima je to prva godina u braku. Tada počinje vrbopuc, a mudri narod govori da kad mlade vrbe napupe, ženska narav i priroda se "uspaljuju".

U kolubarskim selima vele da se tad zagrijavaju "mangupske furune" i prolistavaju "hajduk Veljkove garsonjere", koje mnogima zamjenjuju sobe kod gazdarica i štite ih od strogih očiju roditeljskih i ljubopitljivih komšija.

U četvrtak uoči praznika Cvijeti, oni koji nisu mogli zvanično da se uzmu, prije svega stariji parovi, svog životnog saputnika dovodili su do starije vrbe, koju triput obiđu, nakon čega ih "svijet smatra vjenčanim". Uostalom tako se vjenčao prota Matija Nenadović pošto je ostao udovac, a lično mu je oko vrbe kumovao Knjaz Miloš!

Za Đurđevdan stradaju jaganjci i - mnoga ženska i muška srca! Djevojke tad pletu vijence i stavljaju ih na glavu da bi se dopale momcima, beru travu kopitnjak, da momci kopne za njima, valjaju se u mladom ječmu i grabuljaju oko graba, da momci "ržu" za njima i grabe se za njih.

"A poslije svih tih običaja slijedi najugodniji - đurđevdansko jagnje na ražnju, odnosno đurđevdanska pečenica", konstatuje trezveno Dragovan Lazarević.

Vidovdanski običaj je da djevojke pred spavanje mole slovensko božanstvo: "Sveti Vide i vidova travo, otvorite mi oči da vidim svog suđenog. Ako je daleko, evo mu djetelina od četiri krila neka k meni doleti". Vjeruje se i da "koga momka uoči Vidova dana djevojka usni, za njega će i poći". Jer, Sveti Vid je svevideće božanstvo, čija su proricanja najizvjesnija, vjeruje narod. Na Ivanjdan, 7. jula, djevojke od poljskih trava ispletu vjenčiće, propuste ih kroz njedra bujna, pa kroz njih "progleđuju" seoske momke. Vele da momak mora "poludjeti" za onom koja kroz taj vijenac bude progledala.

Djevojke gataju i da li će se te godine udati i ko im je suđenik. Ponegdje na taj dan udavače stave u lonac malo zemlje i posiju nekoliko zrna pšenice, pa na Petrovdan gledaju kako je klijalo. Ako su klice pšenične savijene kao prsten djevojke se nadaju prstenovanju.

Ali da se zna: nisu samo djevojke bajale, ni momcima to nije bilo strano. Tako je u Banatu muškadija prispjela za ženidbu uoči Petrovdana, 12. jula, kradomice pod djevojčin pendžer u kuću ili u dvorište ostavljala jabuku petrovaču, simbol mladalačke ljubavi.

Na Svetog Iliju su gružanske djevojke izlazile gole u baštu, kidale cvijet suncokreta da se momcima za njima pamet obrne, i probadale glavu suncokreta vretenom da se "združe" s momcima.

Nije sve u silikonima, zlatnim nitima, niti u uvoznim svecima poput Svetog Valentina, ima ponešto i u domaćim čarima i čarolijama.

(MONDO)