Izjava "Voljeću te do kraja života” svakako lijepo zvuči, ali svi znamo da niko ne može apsolutno garantovati da će to zaista biti tako.
U godinama i decenijama koje su pred dvoje ljudi koji se vole mnogo šta se može desiti, promijeniti i dovesti do toga da neko od njih dvoje prestane da voli. Priroda ljubavi je takva da ljubav uvijek u sebi sadrži mogućnost da prestane. Zbog toga je uvijek prati izvjesna doza straha od prestanka ljubavi.
Jedna vrsta ovog straha od prestanka ljubavi je osjećanje ljubomore. U tom slučaju se strah od gubitka ljubavi konkretizuje u nečijoj ideji da će voljena osoba prestati da ga voli zato što je zavoljela nekog drugog. Ljubomora je uvijek povezana sa idejom o tri osobe, pri čemu treća osoba može biti stvarna ili umišljena.
Svako ljudsko osjećanje ima neku svoju pozitivnu funkciju, pa tako i osjećanje ljubomore. Ona nas motiviše na akciju kojom ćemo postojeći odnos ljubavi zaštititi od ugrožavanja od treće osobe. Uprkos ovoj namjeri ljubomore, ako je ona neadekvatna, ako je bezrazložna i hronična, onda ona postaje upravo glavni razlog za emocionalno udaljavanje od ljubomorne osobe i za raskid veze.
Kada ljudi osjete strah od gubitka voljene osobe, po pravilu postaju prema njoj pažljiviji, nježniji, pokušavaju što bolje da zadovolje njene potrebe. Ali, iako je stah od gubitka ljubavi u osnovi ljubomore, ljudi rijetko ljubomoru izražavaju kao strah. Oni ga 'prekrivaju' različitim drugim emocijama i reakcijama kojima pokušavaju da zaštite vezu.
Postoji nekoliko ovih reakcija, od kojih su neke potpuno neprihvatljive. Nekada je važno da ljubomoru ne poistovećujemo sa reakcijama na ljubomoru.
Kada neko ljubomoru izražava kao tugu, žalost, tada pokazuje voljenoj osobi da mu je 'povrijedila osjećanja'. Na ovaj način se odgovornost za svoja osjećanja prebacuje na drugoga i kod njega se poziva osjećanje sažaljenja i krivice koje bi trebalo da učini da on promijeni ponašanje.
Kada neko na osjećanje ljubomore reaguje osjećanjem ljutnje, tada od partnera (ili rivala) direktno zahtijeva da promijeni ponašanje za koje smatra da nije fer.
Opasno je kada neko izražava ljubomoru kroz osjećanje mržnje. Tada ljubomorna osoba misli da je žrtva partnerove ili rivalove zlobe, što pokreće želju za osvetom. Ona može partnera ili rivala zastrašivati prijetnjama ubistvom, a nekada te prijetnje može i ostvariti. Relativno često novine objave da se neki tragični događaj dogodio 'zbog ljubomore'.
Nije ljubomora ta koja ubija, već je to uvijek neki čovjek. Da se to ne bi više dešavalo, pomozimo djeci i mladima, kada primjetimo da su ljubomorni, da to osjećanje shvate na pravi način, piše "Politika".
(MONDO)