Kakve proporcije su neophodne da bi djevojka zaigrala u najpopularnijem kabareu na svijetu "Krejzi hors" (Le Crazy Horse)...
Francuski književnik Balzak jednom je tvrdio: "Muškarac ne smije u brak prije nego što prostudira žensku anatomiju i očima secira tijelo barem jedne žene". U njegovo doba, početkom 19. vijeka, to je muškarcima možda i bio težak zadatak.
Ali, od 1951. u Parizu to više nije problem. Alan Bernardin, zaljubljenik u žene, senzualnost, avangardnu umjetnost i ples, tada je osnovao kabare "Krejzi hors" (Le Crazy Horse) u kojem je od prvog dana apsolutno sve posvećeno kultu žene, njenom tijelu i burleski.
Kroz klub je do danas, u 60 godina postojanja, igralo 650 plesačica, svake godine stigne više od 500 prijava za posao, ali se prima samo 20 najboljih djevojaka, a klub je na kulturnoj karti francuske prijestonice postao nezaobilazno mjesto u kojem uživaju “Balzakovi” muškarci, ali i dame koje cijene umjetnost i lijepe žene.
"U Zagrebu ćemo izvesti esenciju najboljeg što je u 'Horsu' nastalo od njegovih početaka. Svaka je predstava misterij za sebe, ima poruku za svakoga i ostavlja prostor za stvaranje ličnih emocija. Zato publici ne mogu da kažem šta da očekuje, ali sam sigurna da će svi kući otići s pulsirajućom slatkoćom šampanjca u mislima i tijelu", kaže u ekskluzivnom intervjuu za "Večernji list" Svetlana Konstantinov, trener i menadžer trupe, bivša plesačica "Krejzi horsa".
Audicija je rigorozna
Na strogim audicijama upravo je ona ta koja bira djevojke koje će postati članice ansambla, a svaka od njih mora da zadovolji stroge fizičke kriterijume koje je postavio osnivač kluba.
"Djevojke moraju biti visoke između 168 i 175 cm, grudi im ne smiju biti premalene ni prevelike, takozvane - šampanjske grudi. Zadnjica mora biti obla i visoko podignuta, a važan je i lijep tonus kože. Silikonske grudi i plastičnom hirurgijom korigovano tijelo su nedopustivi.
To nije zato što smo protiv estetske hirurgije, baš suprotno, ali plastika ne prolazi na našoj pozornici i pod našim specifičnim osvjetljenjem. Naš cilj je da slavimo prirodnu ljepotu žena", kaže Svetlana.
Svaka djevojka koja se pridruži trupi dobija scensko ikoje im bira Svetlana u dogovoru s direktorom kabarea Andreom Daisenbergom. Sve su školovane plesačice i moraju biti u kondiciji.
"Djevojke treniraju pet ili šest sati svakog dana osim vikendom. Kabare radi svakog dana ima po dvije predstave, a subotom čak i tri. Sada imamo 17 plesačica u stalnoj postavi u Parizu, i njih 12 u pripremi koje uskaču u slučaju bolesti ili godišnjih odmora.
U Las Vegasu imamo još 14 djevojaka. Da bi bile primljene, moraju imati najmanje 18 godina, a na pozornici ostaju i po deset godina. Izvan scene svaka od njih ima svoj život i momke, a najčešći razlog njihovog odlaska uvijek je želja da osnuju porodicu."
To nisu obične striptizete
S obzirom na to da djevojke nastupaju nage ili imaju tek oskudne kostime, nezaobilazno ih dovode u vezu sa striptizom.
"'Krejzi hors' nema nikakve veze sa s običnim striptizom. To je umjetnost okružena prekrasnom muzikom i rasvjetom, predstavljena inteligentnim koreografskim rješenjima. Plesačice su profesionalne, umjetnice, a biti dio ovog kabarea prava je čast."
Muškarcima je strogo zabranjen ulaz u garderobu plesačica, a kontakt s njima gotovo je nemoguć.
"Kada u klub dođu poznati gosti, djevojke se s njima fotografišu za klupsku arhivu, ali i u tim situacijama one ne komuniciraju s poznatima. Potpuno su zaštićene od ljudi koji posjećuju šou i posebni taksiji voze ih njihovim kućama odmah poslije nastupa."
Poslije Zagreba devojke nastupaju u Moskvi i Ženevi, a doza senzualnosti uz šampanjac košta 425 kuna (58 evra).
(MONDO)