U porodicama u kojima ima više od jednog djeteta važan je odnos između braće i sestara zato što utiče na razvoj djetetovog osjećanja lične vrijednosti.
Osjećanje ljubomore, koje se po pravilu pojavljuje između braće i sestara, može na negativan način znatno da utiče na djetetovu sposobnost da voli i bude voljeno. Iz tog razloga roditelji treba da razumiju dječiju ljubomoru i da pomognu djeci da osjete da su voljena.
Dječija ljubomora nastaje zbog toga što braća i sestre upoređuju odnos koji roditelji imaju prema njima pojedinačno, ali i zbog toga što se međusobno upoređuju i takmiče. Što su manje razlike između djece, to će ljubomora biti veći problem. Posebno kada su djeca istog pola i kada je između njih mala razlika u godinama.
Mala djeca nemaju dobru sposobnost razmišljanja u pojmovima, već misle u slikama. Za dijete je ljubav ono što vidi da mu roditelj radi, pažnja koju mu posvećuje. Kada dobije brata ili sestru, ono vidi da su roditelji veću pažnju posvetili bebi i zaključiće da bebu više vole od njega. Kako želi da ga roditelji vole, dijete se neće ljutiti na njih, već na 'uljeza' koji mu je ukrao veći dio njihove ljubavi, piše "Politika".
Nekada dijete može poželjeti da mlađe dijete nestane, da se razboli i da umre, kako bi ono povratilo roditeljsku ljubav. Većina djece shvati da mora da prihvati i voli brata ili sestru ako želi da zadrži roditeljsku ljubav. Zbog toga ono često razvija dvostruki, i pozitivni i negativni, odnosno ambivalentni odnos prema mlađem djetetu.
Kada mlađe dijete dovoljno odraste da može da se upoređuje sa starijim, ono takođe može postati ljubomorno zato što ono ne može da radi ono što starije dijete može. Dijete ne razumije koncept vremena, tako da ne shvata da ne treba da se upoređuje sa bratom koji je dvije godine stariji, već sa tim kakav je on bio kada je bio istog uzrasta kao i dijete.
Ako ne prestane da se upoređuje i takmiči sa starijim djetetom, dijete će biti sklono da pogrešno zaključi da je nesposobno i da nije dovoljno dobro da zasluži ljubav.
Zbog svega ovoga roditelji ne treba da potcjenjuju destruktivni potencijal dječije ljubomore. Djeci treba jasno i često pokazivati ljubav, ali to često nije dovoljno da nestane ljubomora.
Ljubomoru je potrebno prepoznati u dječijem ponašanju, a onda uporno objašnjavati djetetu da je voljeno i da se ne plaši gubitka ljubavi. Djecu može umiriti ideja da mama nema jednu ljubav oko koje se treba boriti, već onoliko ljubavi koliko ima djece. Lijepo je čuti da mamino srce ima dvije polovine, za svako dijete po jednu.
(MONDO)