Liječenje hepatitisa C je skupo, ali moguće. Potpuno eliminisanje virusa iz organizma sada omogućavaju tri lijeka.
Hepatitis C je svako akutno ili hronično zapaljenje jetre. Upala može biti virusnog porijekla, a glavni uzročnici su različiti sojevi virusa hepatitisa od A do E. U zapadnim zemljama najčešći izazivači upale jetre jesu virusi A, B i C. Virus hepatitisa C otkriven je poslednji, prije nešto više od dvadeset godina, piše "Politika".
Od trenutka ulaska virusa u organizam pa do pojave prvih znakova bolesti prođe šest nedjelja. Za to vrijeme virus putem krvi dospijeva u jetru, gdje se vezuju za njene ćelije. Najizrazitiji znak bolesti je žutica, ali su među najčešćim simptomima i umor, bol u gornjem dijelu trbuha, i to obično sa desne strane, gubitak apetita, mučnina, ponekad i povišena temperatura. Simptomi prođu za nekoliko nedjelja, međutim virus ne iščezava, već nastavlja da živi u ćelijama jetre gdje sporo ispoljava svoje razorno dejstvo.
Ovaj virus sklon je mutaciji, i to je najvjerovatnije razlog zašto do sada nije napravljena vakcina. Za razliku od njega, virus hepatitisa B se ne mijenja, pa je vakcinacija uspješna. Oba virusa mogu ostaviti teške posljedice u jetri, pa ipak virus hepatitisa C ima lošiju reputaciju jer se smatra da od svih virusa baš on izaziva njeno propadanje što dovodi do prijeke potrebe za transplantacijom češće od ostalih tipova virusa.
Po riječima prof. dr Dragana Delića, direktora Klinike za infektivne i tropske bolesti, infekcija virusom hepatitisa C je veoma rasprostranjena. Procjenjuje se da je na globalnom nivou nosilac virusa tri odsto populacije i da od hepatitisa C boluje 200 miliona ljudi. Putevi ulaska virusa u organizam uglavnom su poznati, ali kod 30 odsto inficiranih ne može da se utvrdi kako je došlo do infekcije.
Velikom riziku od infekcije izloženi su prvenstveno intravenski narkomani i mladi koji se tetoviraju i stavljaju pirsinge. Potom osobe koje su dobile transfuziju krvi do 1994. godine jer se prije toga krv nije testirala na hepatitis C. Infekcija se može prijeneti i seksualnim kontaktom i tokom trudnoće sa inficirane majke na plod. Rizik da se "zaradi" hepatitis C predstavlja i ušmrkivanje droge, endoskopske operacije kao i druge hirurške i stomatološke intervencije. Velikom riziku su izloženi i zdravstveni radnici.
Ponašanje virusa hepatitisa C u organizmu inficiranih nije isto kod svih. Većina bolesnika, tačnije oko 80 odsto, ima akutni virusni hepatitis C bez simptoma, a svega 20 prepoznatljivu formu sa specifičnim simptomima žutice kao što su žuta prebojenost kože i tamna mokraća, ali infekcija može da prođe i nezapaženo, sa nespecifičnim simptomima.Važno je napomenuti da se u 70 do 80 odsto slučajeva simptomi bolesti održavaju manje od šest mjeseci.
Ukoliko se simptomi održavaju i dalje i dođe i do pogoršanja, bolest prelazi u hronični oblik, a zatim i do komplikacija od kojih su najopasnije ciroza (hronično oboljenje jetre) i karcinom jetre.
Da li će bolest napredovati zavisi od mnogih činilaca, godina, pola, konzumacije alkohola, prekomjerne težine, masne jetre. Pa ipak, od svih dijagnostikovanih bolesnika kod nekih se virus iz organizma ne eliminiše, već kod njih bolest prelazi u hronično zapaljenje jetre.
"Budući da se i hronični hepatitis najčešće ne ispoljava simptomima bolesti, ova infekcija se obično dokazuje slučajno, prilikom dobrovoljnog davanja krvi ili rutinskim uzimanjem krvi za biohemijske analize kada se otkrije povišena aktivnost serumskih aminotransferaza. Pacijent je u tom slučaju 'zdravi' nosilac virusa, ali iako nema nijedan vidljiv simptom može da bude njegov prenosilac", objašnjava za "Politiku" dr Delić.
Težina bolesti i stepen hroničnog oštećenje jetre se određuje biopsijom jetre i histopatološkim pregledom. Povišena aktivnost serumskih aminotransferaza ukazuje na mogućnost aktivne, napredujuće bolesti. Uslov za liječenje je i da se u mililitru krvi pronađe više od 100.000 virusnih kopija.
"Virus hepatitisa C nije uniforman, već se mijenja i do sada je otkriveno više genotipa, tačnije šest. U Srbiji postoje četiri ovakva soja, od njih prvi i treći su zastupljeni kod 60 odsto infekcija, isto kao i u evropskim zemljama", objašnjava prof. dr Delić. "Liječenje se sprovodi ribavirinom i pegilovanim interferonom, a dužina liječenja zavisi od genotipa. Prvi i četvrti liječe se sa ova dva lijeka 48 nedelja, a drugi i treći 24 nedelje. Uspjeh se postiže kod 60 odsto pacijenata sa virusom hepatitisa genotip jedan, a kod osoba koje imaju virus hepatitisa C drugog i trećeg genotipa moguće je izlječenje kod 94 odsto oboljelih. To je zahtjevna i skupa terapija i odobrava je posebna komisija Fonda zdravstvenog osiguranja.
Sagovornik "Politike" ističe da je virus hepatitisa C moguće potpuno eliminisati sa ova dva lijeka. To su dobri lijekovi, ali se ne mogu dati svim pacijentima. Oni kod kojih terapija nije moguća su pacijenti sa autoimunim bolestima, epilepsijom, osobe sa malim brojem leukocita i trombocita.
"Kliničke, biohemijske i hematološke kontrole sprovode se na četiri mjeseca, a virusološke kontrole poslije 12 nedjelja liječenja, na kraju terapije, i 24 mjeseca po okončanju liječenja. Cilj je da bolesnik na kraju ovih perioda nema virus u krvi ( HCV RNK negativan). Kažemo tada da je bolesnik 'aviremičan'. Drugi parametar koji se prati tokom liječenja jesu vrijednosti transaminaza (ALT) koje se uspješnim liječenjem spuštaju na normalne vrijednosti. Ukoliko se terapijom ne postigne stanje aviremije, nije ostvaren očekivani terapijski odgovor organizma", napominje dr Delić.
Sem što se virus eliminiše iz krvi, terapijom se zaustavlja propadanje jetre, nemogućnost prenošenja infekcije na druge osobe (u trudnoći sa inficirane majke na plod), izbjegava se i rizik od ciroze i karcinoma jetre. Lijekovi imaju dosta neželjenih efekata, ali od 700 pacijenata koliko ih je naš sagovornik imao, samo četiri osobe nisu mogle da podnesu terapiju.
"Odnedavno u evropskim zemljama i Americi uz ova dva lijeka se uvodi i treći sa generičkim nazivom bocaprevir. Ovaj lijek blokira enzim virusa i time sprječava njegovo razmnožavanje. Uvođenjem bocaprevira procenat izlječenja oboljelih od hepatitisa C sa genotipom jedan je povećan na preko 80 odsto, a liječenje je skraćeno sa 48 na 28 nedelja. Kombinovana terapija tri lijeka primjenjivaće se i u Srbiji, najviše kod osoba koje boluju od hepatitisa C sa genotipom jedan. Osim bocaprevira u toku je ispitivanje oko 40 novih lijekova", ističe dr Delić.
Bocaprevir će pacijenti u Srbiji primati tek iduće godine, ali je za utjehu to što je bolest spora. Virusu hepatitisa C je potrebno deset, 15 pa čak i 20 godina da bi doveo do ciroze jetre. Proces registracije bocaprevira u Srbiji je počeo, a kada će ući na pozitivnu listu, zavisi od Fonda.
"Kada je riječ o toku bolesti, razloga za brigu uvijek ima, ali je hepatitis C najčešće bolest koja sporo napreduje", hrabri oboljele prof. dr Delić.
(MONDO)