Posjetili smo turističku regiju - bezbjedna je. A odande vam donosimo netipičnu razglednicu kolijevke kartaginske civilizacije.
Tunis godišnje posjeti sedam miliona turista. Ove sezone je taj broj znatno manji, jer je mnogo onih koji zbog političke revolucije početkom godine nisu uvrstili ovu afričku zemlju među potencijalne destinacije za ljetovanje.
Da je situacija u ljetovalištima, na 1.300 kilometara dugoj tunižanskoj obali, bezbjedna uvjerila se manja grupa novinara iz Srbije, koji su u Tunisu bili gosti turističke agencije SunLine Travel.
Obišli smo od Susa i Hamameta, preko Sidi Bu Saida, El Džema, Matmate, Tozera, Čebike i Port El Kantauija, a gotovo svuda smo zatekli istu sliku.
Svi se žale da ima malo posla ove sezone, a imajući u vidu da je turizam iza poljoprivrede (prednjače uzgajanje maslina i urmi) druga najrazvijenija grana privrede u ovoj arapskoj zemlji, to je itekako osjetno. Međutim, poslovično srdačni i veseli Tunižani nadaju se da će im političke promjene donijeti boljitka i, naravno, da će ponovo u jeku sezone (jul i avgust) uspjeti da napune svih 750.000 ležajeva, koliko ih ima samo u hotelima u Susu i Hamametu.
"Ove sezone nema mnogo turista, zbog revolucije, ali nadamo se da će ih sljedeće godine biti više, jer sada se situacija smirila", rekao nam je Ben iz Port El Kantauija, koji nam je usput prodao kartu za 30-minutnu vožnju katamaranom za pet tunižanskih dinara (250 srpskih dinara) iako je početna cijena bila više od osam.
Možda ćete, čak i sa srpskog stanovišta, pomisliti da smo dobro prošli, ali imajući u vidu da je prosječna tunižanska plata prošle godine iznosila 420 njihovih dinara (minimalac 140), da je struja jeftinija tri, a voda pet puta, dok bezolovni benzin staje oko 65 srpskih dinara sada vam je jasno zašto se obraduju svakom Rusu ili Poljaku (najčešći gosti), pa i Špancu, Portugalcu, Italijanu ili Srbinu.
Ukoliko ste se odlučili da već ovog ljeta "date šansu" demokratskom Tunisu, onda sigurno znate da viza (za građane Srbije) nije potrebna, kao ni vakcinisanje, da bi trebalo da pijete flaširanu vodu, da je zvaničan jezik arapski, ali da skoro svi govore francuski i engleski, da je dozvoljeno unijeti 200 cigareta i litar alkoholnog pića, da muslimani čine 98 procenata tamošnje populacije, da je struja jačine 220 volti i da je davanje bakšiša tradicija.
A sada ponešto o Tunisu o kome ćete pročitati u malo kom informatoru.
Posljednjih godina Tunižani se sve više vraćaju islamu, ali bez obzira na to, ne gaje netrpeljivost prema ljudima druge vjere. Ipak, to ne znači da hrišćani sasvim slobodno mogu da izlaze sa ondašnjim djevojkama u paru. Javno grljene i ljubljenje sa arapkinjama zaboravite, ako ne želite nevolju. Prvo što će svi pomisliti je da se ona bavi prostitucijom, koja je u ovoj zemlji veoma zastupljena, i onda će preispitivati oboje.
Domaćem stanovništvu nije čak dozvoljeno da sa turistom uđe ili boravi u hotelskoj sobi, mada se ovaj zakon ne poštuje toliko rigorozno.
Ali su zato veoma rigorozni kada su narkotici u pitanju. Ako vas neko prijavi da ste koristili čak i marihuanu, a njegova tvrdnja se obistini, čeka vas zatvorska kazna, a među građanima Tunisa ima primjera da su zbog ovog prekršaja izbačeni sa fakulteta. Za dilovanje minimalne količine droge slijedi zatvor i do tri godine. Pa vi vidite šta ćete.
U svakom slučaju, u Tunisu, državi čija se istorija proteže 3.000 godina u prošlost, ima sasvim dobre zabave i koja je sa ove strane zakona.
Video reportažu pogledajte na www.mondo.rs
(MONDO)