Jedan od najvećih draguljara 20. vijeka, umjetnik koji je pravio nakit za Koko Šanel i najslavnije glumice svijeta, bio je sicilijanski plemić.
Iako je njegov društveni život bio buran, vojvoda Fulko di Verdura nikada se nije oženio. Nije imao ni djece. Kada je umro, 1978. godine u Londonu, s njim se ugasila plemićka loza porodice Santo Stefano dela Serda.
U posljednjoj želji, ovaj neobičan čovjek i veliki umjetnik tražio je da se njegov pepeo prenese iz Londona i sahrani u porodičnoj grobnici u Palermu, na Siciliji, ostrvu odakle je i potekao i za koje su ga vezivali najljepši dani.
Fulko Santo Stefano dela Serda, vojvoda od Verdure (1898–1978) bio je poznati sicilijanski umjetnik, draguljar. Između tridesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, važio je za vrhunskog, nenadmašnog kreatora nakita.
Kada je jednoga dana, iz ušuškanog života u bogatoj vili, odlučio da se otisne u svijet, ponio je samo malu kartonsku kutiju. Šta je u njoj nosio? Bojice!
Selio se od rođaka do rođaka. Iz dvorca u dvorac. Razume se, bogatstvo ne bi vrijedelo da Fulko zaista nije bio veoma obdaren i izuzetno vrijedan, piše "Politikin Zabavnik".
U Veneciji ga je 1925. godine, na prijemu kod rođaka, prijateljica Linda Porter, supruga Kola Portera, upoznala s Francuskinjom Koko Šanel. Kasnije će Fulko isticati da je ona bila najmodernija i najotmenija žena koju je ikada sreo i prva koja je imala povjerenja u njega.
Iz Pariza gdje je za kolekcije Koko Šanel osmislio osobene narukvice s malteškim krstovima od dragog kamenja, otisnuo se u Sjedinjene Američke Države. Takoreći, pravo na Petu aveniju. U Njujorku je nastala marka jedinstvenog nakita "Verdura". Veliki dio namijenio je holivudskim filmskim zvijezdama, svojim prijateljicama.
Fulko di Verdura sklopio je oči u Londonu u osamdesetoj godini. Samo nekoliko godina ranije napisao je autobiografiju - "Srećna ljeta".
Čovjek koji je iz korena izmijenio izgled nakita u 20. vijeku proveo je djetinjstvo u sjaju i raskoši. Porodica je živela lagano i opušteno, među dragocjenostima, freskama (od kojih se ističe portret Karla Velikog), goblenima, slikama, jedinstvenim ukrasima i rijetkim knjigama...
Između ostalog, on i sestra imali su i veliki broj kućnih ljubimaca. Pse, mačke, pavijane, kao i kamilu koju je Fulko nazvao Momo.
U biblioteci porodične kuće desetogodišnji Fulko našao je knjigu o Rafaelu. Nije zaboravio taj događaj, već ga je kao sedamdesetsedmogodišnjak opisao.
Njegov pogled na svijet bio je na izvjestan način iščašen. Na primjer, kada mu je umro otac, sa svim novcem koji mu je preostao, Fulko je u porodičnom dvorcu priredio nezaboravni bal u znak sjećanja na vojvodu. Prisustvovali su prinčevi i predstavnici plemstva iz čitave Evrope. Fulko je tako potrošio posljednju paru.
Ostao je dvorac prepun umjetničkih predmeta. A on je ipak odlučio da ode u Veneciju. Tamo ga je na jednom prijemu ujeo pas. Odmah mu je uzvratio. I on je ujeo njega!
Vila Nišemi gde se rodio Fulko di Verdura nalazi se na brežuljku u sjevernom kraju Palerma. U stvari, to je kuća porodice Fulkove majke - Valguarnera. Godine 1987. poslednji potomci, Maita Valgaurnera i Marija Valguarnera - princeza Romanov, poklonile su dvorac gradu Palermu.
Iako mu pomoć bogatih rođaka nikada nije bila uskraćena, Fulko nije prestajao da radi. Pažnju je skrenuo napravivši niz neobičnih narukvica za Koko Šanel. Vojvotkinja od Vindzora, ali i filmske dive - Greta Garbo, Marlen Ditrih, Lana Tarner, Ketrin Hepbern, Lorin Bekol i Džin Tirni - grabile su se oko Fulkovog nakita.
Helena Rubinštajn nije mogla da zamisli izlazak bez nekog komada nakita s potpisom Fulka di Verdure. Svakako je bio važan i susret sa Salvadorom Dalijem koji je u njegovom nakitu vidio ovaploćenje ukrasa sa sopstvenih slika. Zapažena je bila njihova izložba u Njujorku 1941. godine.
Kao zanatlija. Vojvoda od Verdure stalno je napominjao da mu više prija kada ga nazivaju zanatlijom draguljarom nego vojvodom. Nikada nije uzeo američko državljanstvo, premda je u Americi bio poštovan. U stvari, nikada nije hteo da se odrekne svoje sunčane Sicilije.
Čuda i ljepote prirode - leptire i ruže od dijamanata i poludragog kamenja, mirišljave maline od rubina, mišiće od opala, kamile s grbama od bisera - Fulko je lako, kao čarobnim štapićem, pretvarao u ukrase.
Na pitanje gdje nalazi nadahnuće, Fulko di Verdura uvijek bi govorio da je ono svuda. Međutim, istoričari umjetnosti lako su otkrili da je podstrek bila vizantijska umjetnost, sicilijanski barok, ali i Tijepolova platna. A iznad svega - more.
Među njegova najzapaženija djela spada "Verdurin turban" načinjen od prirodne školjke okovane hrizolitom i tirkizom. "Broš iz Ravene" nadahnut je portretom carice Teodore s mozaika u crkvi San Vitale u Raveni.
Posljednjih godina života nije pravio nakit. Posvetio se slikarstvu i pisanju. Sve poslove prepustio je svom dugogodišnjem partneru Džozefu Alfanu koji je preduzeće prodao 1984. godine. Nakit sa zaštitnim znakom "Verdura" ostao je dok vojvoda zanatlija počiva mirno u porodičnoj kapeli na groblju u Palermu.
(MONDO)