Knez Mihailova ulica je nezaobilazna destinacija gostima Beograda, više nego stanovnicima prijestonice kojima je ta ulica služi za šoping i "promociju".
Svako ko je makar jednom posjetio Beograd prošetao je Knez Mihailovom ulicom, pješačkom zonom i trgovačkim centrom srpske prijestonice.
Smatra se da je još u vrijeme Rimljana ovde bio centar naselja Singidunum, a u vrijeme Turaka na ovom području krivudale su ulice sa baštama, česmama i džamijama. Nakon izrade regulacionog plana Beograda, koji je 1867. sačinio prvi srpski urbanista Emilijan Josimović, ulica je brzo izgrađena i dobila svoju fizionomiju i sadržaj. Najuticajnije i najbogatije beogradske porodice sagradile su kuće u ulici koja je 1870. godine dobila ime po knezu Mihailu Obrenoviću (1823 - 1868).
Upravo zbog niza reprezentativnih zgrada i kuća nastalih krajem sedamsedestih godina 20. vijeka, Knez Mihailova ulica je zakonom zaštićena.
Prođete li tuda vidjećete hotel "Srpska kruna", kuću Marka Stojanovića (danas Galerija Akademije), kuću Hristine Kumanudi (jedno vrijeme je tu bila smještena Francusko-srpska banka, zatim belgijski i engleski konzulat), Kristinu mehanu (do izgradnje Gradske skupštine tu su se održavale skupštinske sjednice), zgradu Srpske akademije nauka i umjetnosti, zadužbinu Nikole Spasića, restoran "Grčka kraljica", hotel "Rusija"...
Neke su sačuvane u punom sjaju, dok je, moramo da primjetimo, spoljašnjost "Grčke kraljice", zgrade sagrađene još 1835, ruglo.
U tih 790 metara Knez Mihailove pomiješani su romantizam, neorenesansa, secesionizam, akademizam... Ali, nisu samo stilovi gradnje ono što čuvenu beogradsku ulicu čini tako zanimljivom.
Video prilog i foto galeriju pogledajte na www.mondo.rs
Tu svako pokušava da "progura" svoju ideju, misao, robu... Tuda se šetaju djevojke obučene po posljednjoj mode, kao i one koje bi željele to da budu, ali i pankeri i hipsteri. Tu istovremeno možete vidjeti deku u narodnoj nošnji i opankama i mladog japija u odijelu držeći i sa tablet računarom u ruci.
Na jednoj strani prodaju se kokice, na drugoj pečeni kukuruz. Lijevo umjetničke slike, desno piratski diskovi. Ispred fensi butika sa originalnim italijanskim cipelama stoji kartonska tezga sa kopijama poznatih brendova naočara za sunce, kineski ukrasi za kosu i ručno rađeni nakit.
Na početku ulice, nedaleko od Palate Albanija na štandu sa suvenirima možete čuti domaće i strane muzičke hitove. Krenete li dalje smjenjivaće se zvukovi koje proizvode frulica, perkusije, gitara, harmonika, violina...
Do prije neki dan mogli ste da vidite brata i sestru kako svirajući zarađuju za džeparac tokom raspusta, ili Italijanku koja sjedi pored česme i svira gitaru, dok stopalom udara daire o asfalt. Tamo su, svojevremeno, prvi put javno zasvirali i Pilerovi.
Knez Mihailova je mjesto gdje se zaljubljeni parovi često šetaju, a tajni ljubavnici ga zaobilaze u širokom luku, gdje novinari gotovo uvijek prave ankete, a političke stranke ili različita udruženja sakupljaju potpise za peticije. I kao što neki nakon tih peticija završe svoje karijere, drugi ih započinju. Ako ne karijere, onda svakako obilazak Beograda.
A Beograđani? Njih, šetajući Knezom, prati pitanje - da li je ta "štrafta" autentična slika njihovog grada.
(MONDO)