Ne čitajte pažljivo uputstvo o upotrebi lijeka! A nije dobro ni po internetu tražiti informacije o simptomima neke bolesti.
"Očekivanje određuje tok", omiljena je izreka Magnusa Hajera. On je neurolog i naučni novinar, a bavi se podsviješću. Ono što očekujemo utiče na razvitak naše bolesti, kaže on. To može dovesti do nestanka simptoma bolesti ili do njihovog nastanka. Recimo, ko čita članak da elektromagnetni talasi odašiljača za mobilne telefone mogu izazvati bolest, možda će time kod sebe izazvati glavobolju – čak i ako odašiljač za mobilne telefone uopšte nije uključen. Ko ima neki tumor može od njega brže umreti ako je uvjeren da mu preostaje samo još nekoliko mjeseci života – čak i ako tumor nakon otkrivanja uopšte više ne raste. To se zove nocebo-efekat, Hajer je o tome napisao knjigu.
"Taj efekat je posebno jak ako se bojite - ako se bojite bolesti ili terapije koja vas očekuje. Tada će nuspojave biti mnogo jače", kaže Hajer. "Oboljele od raka obuzme mučnina čim stupe u prostoriju u kojoj su bili podvrgnuti hemoterapiji. Jer podsvjesno slute da slijedi ta mučnina." Strah je stres za tijelo i on može oslabiti imunitet. Tijelo postaje osjetljivije, lakše dođe do infekcije, nastaju bolovi tamo gdje ih uopšte ne bi moralo biti. To potvrđuju i studije, kao recimo ova koju su sproveli ljekari univerzitetskih klinika u Regenzburgu i Tibingenu. Vinfrid Hojzer, Emil Jansen i Paul Enk istraživali su naučne publikacije o nocebo-efektu koje su objavljene između 1960. i 2011. godine te spoznaje tih publikacija preispitali i objedinili, prenosi "Dojče vele".
Nocebo dolazi od latinskog nocere - štetiti, placebo od latinskog placere - sviđati se. U suštini se radi o istom efektu, samo jednom s pozitivnim, drugi put s negativnim učinkom. Oba nas pogađaju tamo gdje na njih možemo najmanje uticati: u podsvijesti. Placebo izaziva uvjerenje da će nam nešto, recimo neki lijek, pomoći. Dokazano je da navodni lijek bez ljekovite tvari može imati isti učinak kao i pravi lijek, samo ako pacijent u to vjeruje. Placebo-efekt je već temeljno istražen. Ko recimo u onlajn-datoteci američkog Ministarstva zdravlja traži pojam placebo dobiće gotovo 160.000 ponuda. O nocebu se tu nalazi samo 180 tekstova. O njemu se manje govori, u Njemačkoj tek posljednjih godina, iako on izaziva nešto što niko ne želi, naime strah u podsvjesti.
"Ako sam kod Vas utvrdio suženje vratne žile kucavice, koje je neznatno, uvijek ćete kad dobijete vrtoglavicu misliti da to ima veze sa suženjem žile", kaže Magnus Hajer. "A zapravo svako može imati nesvjesticu. Ali, Vi se toga nećete moći osloboditi, dijagnoza će ostati kod Vas u podsvijesti." Ako se neko boji tumora, možda neće dobiti tumor, ali će možda oboljeti od nečega drugoga. Ko strahuje od A, kaže Magnus Hajer, neće automatski dobiti bolest A, ali će možda dobiti bolest B, možda neku infekciju. Nocebo-efekat se potiče brojnim informacijama koje čovjek ne može jasno da sortira. Ko u Google ubaci pojam "nesvjestica" dobiće vrlo različita tumačenja mogućih uzroka. I uputstva o upotrebi lijeka navode mnoštvo mogućih nuspojava, čak i ako se one pojavljuju izuzetno rijetko - recimo u jednom od 10.000 slučajeva. Naime, proizvođači lijekova imaju zakonsku obavezu da to navedu.
Ko primjeti da moguće nuspojave nekog lijeka kod njega izazivaju zabrinutost ili čak strah, trebalo bi o tome da razgovara, najbolje s ljekarom. Međutim, i sam razgovor s ljekarom može izazvati strah, ako ljekar nije vješt u komunikaciji. Loše je ako on pacijenta ne sluša pažljivo, ne gleda ga u oči, ne uzima ga ozbiljno, zastrašuje ga, pretežno negativno govori ili lakomisleno nabacuje loše dijagnoze, prije nego što obavio detaljne analize. Razlog može biti nedostatak vremena ili sklonost ljekara da svoje pacijente što je moguće transparentnije i sveobuhvatnije informiše o mogućim rizicima neke terapije ili operacije.
Ako čovjeka nešto boli, trebalo bi, naravno, da ode jlekaru, kaže Hajer. Imaju smisla i određeni preventivni pregledi. Ali, kod nekih stvari treba biti oprezan, recimo kod čitanja uputstava za uptrebu lijeka, medicinskih dijagnoza preko interneta ili nekog medicinskog časopisa. Jer, ne smije se potcijeniti učinak koji takve informacije mogu imati na našu podsvijest.
(MONDO/Foto: Guliver/Getty images/Thinkstock)