... čitaj autore iz SAD. Jedna studija pokazala da su američki pisci, kada je riječ o emocijama, kilometrima ispred zakopčanih, stisnutih Britanaca.
Četvoro akademika sa univerziteta u Bristolu, Stokholmu, Šefildu i Daramu svoja zapažanja skupilo je u studiju pod nazivom "Izražavanje emocija u knjigama 20. vijeka". Kvartet je proučavao broj "riječi raspoloženja" kojima se izražavaju snažna osjećanja - bijes, gađenje, strah, radost, tuga i iznenađenje i poredio koliko se puta pojavljuju u "četiri procenta svih knjiga" objavljenih između 1900. i 2008.
Studija je obuhvatila okean knjiga i riječi iz kojih su autori izdvojii nekoliko interesantnih generalizacija.
Visok ili nizak broj određenih "riječi raspoloženja" poput radosti ili tuge u 20. vijeku zavisio je i od toga da li su pisci radili u "srećnim" ili "tužnim" periodima.
Prošli vijek za Britance počeo je prilično jadno, sa smrću kraljice Elizabete, potom je dostigao vrhunac dobrog raspoloženja dvadesetih godina prošlog vijeka zahvaljujući džezu, onda je četrdesetih ponovo pao u dubine očaja (rat, nestašice), da bi šezdesetih zemlja našla stabilnost.
Zanimljivo je da su od šezdesetih američke knjige "srećnije" u poređenju sa britanskim. Riječi koje odražavaju lični ego (nezavistan, individua, ja, lično) bukvalno su progalopirale kroz američke knjige dok su staroveremenska osjećanja tipa "ujedinjeni stojimo" nestala. Egomanija Amerike sedamdesetih trajala je do kraja vijeka što se vidi i u knjigama i u studiji.
(Tanjug)