Hajnc Horst Dajhman, milijarder i vizionar, ljekar i teolog kojeg su zvali "evropski Bog obuće", preminuo je u Esenu u osamdesetosmoj godini. Iza sebe je ostavio 3.500 prodavnica obuće širom svijeta, nekoliko i u BiH.
"Jedna firma mora da služi ljudima. Na kraju mog života Bog me neće pitati koliko sam cipela prodao, već kakav sam bio hrišćanin", smatrao je Dajhman, njemački milijarder koji je, pored toga što je stvorio najveću prodajnu mrežu cipela u Evropi, osnovao i humanitarnu organizaciju za stotine hiljada ljudi u nevolji.
Njegova poslovna filozofija bila je da najširem sloju društva ponudi cipele po povoljnoj cijeni uz moderan dizajn, što mu je otvorilo vrata uspjeha, a kese sa velikim, slovom "D" na zelenoj pozadini postale su realnost i radost miliona ljudi širom Evrope koji su u svom tankom budžetu mogli sebi i svojoj djeci da priušte novu obuću za svaku priliku.
Rođen je 1926. godine u radničkom kvartu Esena, u Borbeku, imao je poseban osjećaj prema siromaštvu i siromašnima i njegova humanitarna organizacija "Vortundtat" (Riječ i djelo) koja u Tanzaniji i Indiji ima škole i bolnice, pružila je pomoć za najmanje 200.000 ljudi u nevolji.
Koliko je od svoje imovine izdvojio za siromašne, pokojni Dajhman nije precizno znao, ali je govorio da je donja godišnja granica bila pet miliona evra i da je mogla biti i 10 miliona - u zavisnosti od potrebe.
Dajhman je, kažu njegovi saradnici, ali i njegova djela, bio izuzetna ličnost poslijeratnog vremena Njemačke, vremena i obnove i privrednog čuda i ekonomske ekspanzije i socijalne tržišne privrede na koju su i Nijemci i Njemačka ponosni.
"Kod nas se pare ulažu u firmu, a ne u lični luksuz", govorio je Dajhman, čiji radnici u vrijeme surovog diktata kapitala i trke za profitom imaju privilegiju da uživaju i u takozvanim "Dajhman - rentama" - u besplatnom zdravstvenom oporavku u Švajcarskoj, ili da bez puno administracije u slučaju nužde dobiju pomoć iz socijalne kase firme.
Ako niste znali, u Njemačkoj je svaki peti par obuće kupljen upravo u prodavnicama "Dajhman".
Za Dajhmana se kaže da je bio jedan od najsposobnijih privrednika, premda na početku nije puno toga ukazivalo da će od male šusterske radnje svog oca, on - tada već ljekar i teolog, napraviti uspjeh, koji je započeo pedesetih godina.
Njegova firma danas ima 35.000 zaposlenih i prošle godine je prodala 167 miliona pari obuće.
Dajhman je kao veoma mlad bio na istočnom frontu, gdje je ranjen. Poslije rata i rane smrti oca, mladi Dajhman koji je sebe često i u dubokoj starosti nazivao "sinom obućara", pomagao je majci i pokazivao preduzetnički duh koji ga je vodio naprijed. On je, naime, neposredno poslije Drugog svjetskog rata promovisao sandale od plute i materijala za padobrane i osnovao berzu polovnih cipela.
Biznismen koji je, kako se priča, žene prvo gledao u cipele, a zatim u oči, imao je do posljednjeg dana svoj biro u centrali firme, gdje je redovno dolazio, mada se 1999. godine povukao sa čela firme i, kako priliči u porodičnom svijetu, svom sinu Hajnrihu ostavio da upravlja imovinom, vrijednom oko 3,6 milijardi evra.
Za Dajhmana se kaže da je bio porodičan čovjek, bez skandala, cijeli život oženjen jednom ženom, učiteljicom Rut Dajhman sa kojom ima tri ćerke i sina, koji su izrodili brojnu unučad.
Dajhman je bio veliki ljubitelj klasične muzike, a za svoje poslovne uspjehe i ljubav prema čovjeku nagrađivan je brojnim nagradama i čak počasnim doktoratima i profesorskim titulama - bio je i honorarni profesor Univeziteta Ben-Gurion u Izraelu.