To je ono slatko voće od kojeg se umusavite "od glave do pete", ali to je i voće koje je mnogo zdravo i od kojeg može svašta da se napravi.
Dud (Morus) je bio poznat još drevnim narodima Dalekog istoka. U svijetu postoje mnogobrojne vrste. Najpoznatije su bijeli, crni i crveni dud.
Bijeli se odvajkada gaji, posebno u zemljama proizvođačima svile, jer njegovo lišće služi kao hrana za svilene bube, dok je crni cijenjen zbog plodova koji su veoma zdravi za ishranu ljudi i domaćih životinja (živine). Ove dvije vrste su i najzastupljenije u našim krajevima.
Sadi se uz puteve i oko vinograda, a postoje i ukrasne vrste namijenjene za sadnju u parkovima. Otporan je i dugovječan pa ima primjeraka starih i po nekoliko stotina godina. Njegovo drvo koristi se u stolarstvu i za izradu buradi i bačvi.
Cvjeta u maju, a cvjetovi su sitni i okupljeni u male grozdaste cvasti. Plodovi ili dudinje sastoje se od gusto zbijenih bobica (sličnih kupini) vezanih za peteljku. Sazrijevaju postepeno, od kraja juna do avgusta. Zreli plodovi crnog duda su tamnoljubičasti, a bijelog blijedožuti. Tad su sočni, slatki, meki i najbolji za jelo.
Sadrže prirodne šećere (najviše glukozu), vodu, limunsku i jabučnu kiselinu, pektine, sluzi, tanin, smole i vitamine Ce i Be 2.
Od minerala najviše ima gvožđa, kalcijuma i mangana. Bijeli dud je slađi jer ima više šećera, a manje organskih kiselina.
Dud ima mnoga ljekovita svojstva. Od osušenih lisnih pupoljaka prave se čajevi protiv gojaznosti i oboljenja srca i krvnih sudova.
Osim dudinja, ljeti se ubiru i listovi, koji se mogu i osušiti na provjrenom i zasenjenom mjestu. Koriste se i kao dodatak varivima ili pripremljeni kao čaj, pomažu u liječenju šećerne bolesti.
Za čaj vam je potrebno 100 g svježeg ili suvog lišća, koje ćete staviti u manji lonac i preliti litrom proključale vode. Zatim poklopite i ostavite da odstoji desetak sati. Procijedite i pijte više puta dnevno kao zamjenu za vodu.
Odvar od kore drveta preporučuje se protiv visokog krvnog pritiska i zatvora, a od nje spravljen prašak služi za posipanje rana jer pospešuje zarastanje.
Nedozrele dudinje dobre su za zaustavljanje dijareje, dok one zrele regulišu probavu i čiste organizam, a njihov svjež sok podstiče mokrenje, znojenje kod visoke tjelesne temperature, olakšava iskašljavanje i služi za ispiranje kod upale grla i usne šupljine. Sirup, dobijen isparavanjem soka, sličan je medu i zadržava sva korisna i ljekovita svojstva ploda.
Zrele dudinje jedu se svježe, osušene ili prerađene u džem, slatko, kompot i žele. Od njih se pravi i vino, kao i rakija dudovača. Osušene i sitno samljevene, mogu da posluže kao prirodna zamjena za šećer pa se takve dodaju raznim tjestima i slatkišima.