Kako se zaštititi od hemikalija na voću i povrću? Iako se, prema riječima nadležnih, njihova upotreba kontroliše, savjetuje se oprez, naročito kad je riječ o određenim vrstama proizvoda kod kojih pesticidi lako dopru do unutrašnjosti
Kolika je količina pesticida i drugih hemikalija koje se nalaze u voću i povrću, pitanje je koje muči brojne potrošače. U želji da jedemu zdravu, domaću hranu, najčešće se snabdijevamo na pijaci, ali stručnjaci upozoravaju da i tada moramo biti oprezni, jer se nerijetko pretjeruje s upotrebom pesticida.
Neophodno je, iz tog razloga, dobro oprati voće i povrće, a savjetuju se i druge metode zaštite. Najbolje je kupovati kod pouzdanog proizvođača u čiji kvalitet proizvoda smo se uvjerili tokom godina, a posebno treba biti oprezan prilikom kupovine proizvoda koji se prodaju uz cestu ili na neovlaštenim mjestima za prodaju, jer je kontrola takvih proizvoda upitna, piše magazin Agroplaneta.
Ko vrši kontrolu?
Na pitanje da li je moguće kontrolisati svo voće i povrće i ko to radi, kao i kakvi su propisi i da li apoteke imaju ograničenja po pitanju prodaje pesticide i drugih sredstva, u Agenciji za sigurnost hrane BiH kažu kako je za službene kontrole hrane biljnog porijekla na nivou primarne proizvodnje nadležna poljoprivredna inspekcija, a u proizvodnji i preradi, maloprodaji i pri uvozu sanitarna inspekcija, odnosno inspekcije za hranu, organizovane na nivou entitetskih uprava za inspekcijske poslove i Inspektorata Brčko distrikta BiH, kantonalnih inspekcija i gradskih i opštinskih odjela za inspekcijske poslove.
U Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, pak, još nije ni zaposlen glavni inspektor za hranu, pa čak ni tržišni inspektor, a nema ni pomoćnika direktora u sektoru za graničnu inspekciju.
S druge strane, u RS ističu da je monitoring voća i povrća koji je rađen na teritoriji ovog entiteta pokazao da nema opasnosti. Naime, iz Republičke uprave za inspekcijske poslove su pojasnili da se kontrola voća i povrća vrši prilikom uvoza u vanjskotrgovinskom prometu, te u unutrašnjem prometu u maloprodaji.
"Republička inspekcija za hranu u spoljnotrgovinskom prometu, prilikom uvoza provjerava da li pošiljku hrane prati uvjerenje o zdravstvenoj ispravnosti i certifikat koji izdaje nadležni organ zemlje izvoznice, a kojim se potvrđuje da je pošiljka ispravna. Inspektori vrše i organoleprički pregled pošiljke i uzorkovanje proizvoda za laboratorijske analize, a na principu procjene rizika", navodi glavni republički inspektor za hranu Pejo Đurašinović. Dodaje se da se uzorkovanje voća i povrća pri uvozu u RS vrši kako bi bilo utvrđeno da li je ono zdravstveno ispravno i sigurno za ljudsku upotrebu.
"Najveći rizik kod ovih proizvoda predstavlja nedozvoljena količina pesticida, mikotoksina i toksičnih metala i upravo su to parametri na koje se vrše analize. Pesticidi se koriste u proizvodnji većine vrsta voća i povrća s tim da se moraju koristiti dozvoljena sredstva, u dozvoljenim koncentracijama i poštovati karenca", navodi Đurašinović.
Sve na savjesti proizvođača
Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika Kantona Sarajevo i magistar agronomije, tvrdi da se pri uvozu uglavnom više vodi računa o pregledu papira, nego o kvalitetu proizvoda. On ističe da je kontrola kvaliteta često sporadična, jer se prednost daje prikazanim certifikatima, pa zbog toga ne možemo biti sigurni u kvalitet proizvoda ni kad je riječ o uvozu.
"Nema ozbiljnjijih kontrola. Sve je na savijesti proizvođača, na tome da li se pridržava uputstva kad koristi pesticide, počevši od koncentracije do zadnjeg prskanja", pojašnjava Jeleč. Ističe da bi bilo najbolje koristiti organsku hranu, ali da se i u toj oblasti radi o kontroli procesa proizvodnje, a ne samih proizvoda.
Iz tog razloga je, tvrdi, područje organske proizvodnje izloženo podvalama, i to ne samo u BiH, već i u drugim zemljama. Pored svega navedenog, Jeleč kao dodatni problem navodi da se ne zna porijeklo brojnih proizvoda, jer se na pijacama i u tržnim centrima često ne može vidjeti šta je domaći, a šta uvozni proizvod.
"Potrošači su izloženi opasnostima. Kako se zaštititi? Pranjem! Ali, ne možete oprati karfiol ili sličnim glavica koje mogu biti pune ostataka pesticida. Možete oprati jabuku, koja ima čvrstu koru, ali je breskvu nemoguće oprati, jer nema čvrstu opnu pa pesticidi prodiru u unutrašnjost", poručuje Jeleč.
Nedostatak propisa
Sa njim se slaže i Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača "Futura" Mostar, koji kaže da proizvođači u BiH mogu slobodno koristiti pesticide, jer nema propisa koji ih ograničavaju. On ističe da razumije naše proizvođače, jer su ostali prepušteni sami sebi i nalaze se u teškim uslovima.
"Država mora stvoriti ambijent za domaće proizvođače, ali i da zaštiti potrošače. Stručnjaci govore da prekomjernu upotrebu pesticida i ostalih hemijskih sredstava možemo da povežemo sa porastom broja malignih oboljenja", tvrdi Bago. Dodaje da 70 odsto proizvođača ne zna koliko pesticidi loše utiču na zdravlje, te da su zbog toga vjerovatno neoprezni pri njegovoj upotrebi.
Da ima i savjesnih proizvođača, potvrđuje Dragoja Dojčinović, predsjednik Upravnog odbora Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS i predsjednik Udruženja voćara RS, koji ističe da članovi njegovog udruženja vode računa o upotrebi pesticida i drugih hemijskih sredstava, te da imaju stroge kontrole po tom pitanju.
"Malo je opasno kupovati rano voće i povrće od nesavjesnih proizvođača koji ne vode računa o rokovima, odnosno o tome kada mogu prodati proizvod, nakon posljednjeg prskanja ili tretiranja. Kod kasnih sorti voća, u zimskom periodu, ne može da bude ostataka pesticida. Što se tiče našeg Udruženja, mi se strogo pridržavamo pravila. Ne bi mogli ni izvoziti. Nikad nam niko nije vratio proizvode, a izvozimo u EU, Rusiju i druge zemlje", dodao je Dojčinović.
On ističe da bi bilo dobro kada bi inspekcija malo više kontrolisala proizvode na pijacama, posebno rano povrće. Međutim, navodi on, problem je što ima više pijaca nego inspektora.
Kako se zaštititi?
I dok ne budemo potpuno sigurni u kvalitet onoga što jedemo, stručnjaci preporučuju da bi građani trebali da se sami zaštite guljenjem i pranjem voća i povrća.
Među najzagađenije proizvode svrstani su celer, breskva, jagoda, jabuka, borovnica, nektarina, paprika, špinat, trešnja, kelj, krompir i grožđe. Pored toga, među zagađene proizvode spadaju limun, narandža, mandarina, grejpfrut, i krušku, dok su najčišći luk, avokado, kukuruz, ananas, mango, grašak, šparoge, kivi, kupus, patlidžan, dinja, lubenica.
Ako je riječ o većoj koncentraciji pesticida, pranje ispod mlaza vode neće pomoći, pa se preporučuju druge metode. Neke od preporuka su da se zeleno lisnato povrće, poput salate, kelja i blitve, pere u sudoperu s vodom u koju ste dodali kašiku do dvije sode bikarbone, a da se pesticidi mogu isprati sirćetom, tako da na dvije šoljice vode stavite pola šoljice destiliranog bijelog sirćeta.
Ako želite do kraja prirodnu varijantu, djeluje i kombinacija soli i limunovog soka. Napunite posudu vodom, pa joj dodajte kašiku soli i sok jednog limuna. Stavite u mješavinu željeno voće ili povrće i pustite da stoji 10-15 minuta. Nakon toga isperite pod mlazom vode, osušite i poslužite. Ako ne želite prati namirnice ničim drugim, osim čistom vodom, onda ih pustite da se namaču tokom noći. Potopite voće i povrće u vodi, pa sljedećeg jutra isperite mlakom vodom. Nemojte ga prati čim ga kupite ili oprano ostavljati u frižider ili ostavu jer će se tako brže pokvariti, neke su od preporuka.
Kaže se i da limun, narandžu, mandarinu, lubenicu te drugo voće i povrće čiju koru ne jedemo, takođe treba oprati, jer se pesticidi i bakterije lako prenose rukama i nožem, a korice limuna i naranže nipošto ne treba rendati u kolače, osim ako nismo sigurni da dolaze iz organskog uzgoja.