Još jedan Srbin Nikola je u SAD dobio licencu za izum! Grafički dizajner iz Beograda Nikola Vučićević, koji poslednje tri godine živi i radi u Čikagu, nedavno je zaštitio svoj patent koji bi mogao da pomogne ljudima da regulišu ishranu.
"Amerika me je naučila strpljenju, da sve dođe na svoje", kaže Nikola.
I polako se kockice slažu.
Jelena i Nikola Vučićević su riješili da ostave stan i dobro plaćene poslove u Beogradu i okušaju sreću s one strane Atlantika. Poslije svega tri i po godine Nikola je dobio zelenu kartu za strance izvanrednih sposobnosti. Osim brojnih dizajnerskih nagrada, pomoglo mu je i to što je u SAD registrovao i zaštitio svoj patent - Heart Plate, koji je već dobijao nagrade na renomiranim svjetskim dizajnerskim takmičenjima.
"Tanjir koji je upotrebni predmet i svako ga ima u svom domu može da bude “smart”. Konkretno ovaj pritiskom sa strane ima mogućnost da izmjeri i očita indeks tjelesne mase, krvni pritisak, holesterol i onda na osnovu rezultata za svaki obrok daje opcije za ishranu na vašem mobilnom telefonu, koji je povezan putem aplikacije i bluetootha. Naravno, ozbiljnije konsultacije treba uraditi sa ljekarom.
Međutim za period oporavka od stresne situacije, za gerijatrijske centre, za vrhunske sportiste, za ljude koji se bave modelingom, glumom, muzikom... svima kojima je fizički izgled bitan i koji vode računa o unosu kalorija, Heart Plate bi mogao da bude idealan predmet za bolju kontrolu ishrane. Hrana je pitanje od izuzetne važnosti, njen kvalitet i način na koji se jede", kaže Nikola Vučićević za MONDO.
Ideju za tanjir koji u sredini ima srce i pomaže nam da kontrolišemo količinu hrane koju konzumiramo, Nikola je dobio još u rodnom Beogradu.
"Još u Srbiji sam razmišljao o tome. Da je to dobra ideja potvrdio sam po dolasku u Čikago, gdje zima traje i sedam mjeseci, pa se ljudi manje kreću. Pokriveni su i nemaju svijest o kvalitetu hrane koji jedu, posebno oni koji ne putuju. Kada sam stigao ovdje primetio sam da ima dosta gojaznih ljudi i da je to šansa za moj produkt. Poslije sam došao do statistike da je svaki treći Amerikanac iznad nivoa goznosti, što znači da je samo ovdje to tržište 120 miliona ljudi".
Heart Plate Smart from Designer and Gentleman on Vimeo.
Prva Nikolina zima u Čikagu bila je još hladnija i duža nego inače, najhladnija u posljednjih 35 godina. Nakon što je bračni par Vučićević u julu 2013. stigao u Ameriku i smjestili se kod Jeleninih rođaka, koji su malo van Čikaga, shvatili su da zbog boljih poslovnih prilika treba da dođu u centar zbivanja. Kada su stigli u sam grad neki ljudi od kojih su očekivali pomoć, nisu im pomogli, neko od koga nisu - jeste!
"Pravo niotkuda pojavila se jedna muslimanka, koja je zbog rata pobjegla iz Maglaja, i pozvala nas kod sebe. Mersi smo znali sa dvije kafe, ali nam je pružila ruku. Da nam ona nije pomogla, spavali bismo u kolima. Psihički je bilo teško jer je i zima bila izuzetno duga te godine. Jeleni i meni je i 10 dolara za kafu bilo luksuz. Nigdje nismo izlazili. Radio sam na sve strane, promovisao se gdje god sam mogao".
Nekoliko mjeseci nakon dolaska, Nikola je zaključio da ljudi i kompanije odlično reaguju na njegov način razmišljanja i tada je donio odluku da ostane, jer su se otvorile mnogo značajne prilike. Da bi skupio sve potrebne papire i dokumentaciju za apliciranje za radnu vizu, bilo je potrebno mnogo temeljnog rada. Kaže, radio je po 12 sati dnevno.
“Kada dođeš u novi sistem, kao migrant, onda treba da se upoznaš sa njegovim pravilima. To je isto kao da kada kupiš proizvod ne pročitaš uputstvo za njegovu upotrebu. Nismo ovdje došli da radimo neke druge poslove, već ono što nam je struka. Tako je i bilo. Prvi posao dobio sam u Vašingtonu, onda sam nakon toga uzeo da radim za agenta iz Arizone. Ali uporedo s tim čitali smo o vizama, pronalazili legalan put. To je bilo ono što te možda dodatno ometa i zamara, ali to je deo procesa i mi smo to htjeli da ispoštujemo.
Kada sam došao do lične karte, socijalnog broja, vozačke dozvole i prve radne dozvole bio sam rasterećeniji. Onda je sljedeći korak bio da dobijem zelenu kartu i za to je potrebno da dokažeš da si u tri do pet odsto vrhunskih stručnjaka iz oblasti kojoj pripadaš, a otvoreno je za sportiste, naučnike, umjetnike... Mnogo mi je energije oduzelo da pripremim tu dokumentaciju. I uspjelo je! Broj mogućnosti je sada veći, jer si egal sa onim kojim radiš. Prethodno se dešava da onaj preko puta tebe zna koji je tvoj status i ne možeš da pregovaraš o cijeni, na primer. Ulagao sam u festivale, promovisao svoj rad i na krilima toga došao do te vize. Inače, fokus i dalje postoji, sada primjećujem da se možda i na svaka dva mjeseca otvaraju nove mogućnosti. Tek sada poslije tri i po godine se osjeća razlika i ide na bolje”, priča Nikola i dodaje da mu stiže dosta mejlova i pitanja od poznanika u vezi sa preseljenjem u SAD:
“Treba se “iscimati” prve dve, tri godine, ali onda može da se stane na noge. Ono što Amerika može da ti pruži, malo koja zemlja može. Mi smo se bolje snašli nego oni koji su prije nas otišli, na primer u London. Tek očekujem da se dogode benefiti Amerike. Ovdje sam presrećan i inspirisan, kao dijete u Diznilendu. Sve mi je inspirativno, etika poslovanja je mnogo bolja”.
Vučićević ističe i da su mu, naravno, pomogli neki naši ljudi, kao i da je u srpskoj zajednici u Čikagu upoznao mnoge zanimljive i ostvarene ljude, koji se nesebično raduju njegovom uspjehu. Nakon što je dobio potvrdu da mu je priznat patent čestitali su mu brojni Srbi, ali i Amerikanci.
Sada će imati više energije da se u slobodno vrijeme posveti i razvoju svog Heart Platea, za koji očekuje da će u narednih godinu do dvije dana biti ozbiljno razvijen posao.
U ovom momentu ima tri različita tipa: osnovni - keramički, biorazgradivi (koji može da bude od biljaka, zrnevlja... pogodan za muzičke festivale, turističke ture, planinarenje, kampovanje, pecaroše) i smart uz koji će ići aplikacija.
“Bilo je različitih pokušaja da dođemo do idealnog oblika pametnog tanjira sa srcem. Radili smo prethodno u glini, pa na 3D printeru, pa je trebalo da bude podroban za ergonomiju, da može da stane u ruku, da bude standardne veličine koji se inače rade. Heart Plate je malo veći nego tanjir za supu, a gornjim obimom pripada tanjirima za picu. Onda smo testirali prolazeći kašikom, da vidim kako ljudi će ga koristiti. Jedan 3D print je koštao oko 200 dolara. Bilo je dosta pokušaja i iz moje pozicije dosta finansijskih izdataka.
Poslije toga ušli smo u proces za registraciju patenta i zaštitu imena, što je trajalo blizu dvije godine. Sada radimo odobreni koncept sa Valerijom Spasojević iz Beograda, koja je ekspert za robotiku. Nakon što ga napravimo i dokažemo da radi moći ćemo da ga predstavimo potencijalnim investitorima… Vrlo sam uzbuđen zbog ovog projekta i sve ide u dobrom pravcu".
Pametni gradovi, pametni automobili, pametne kuće, pametni telefoni... Možda neće proći mnogo, a mi ćemo imati priliku i da jedemo iz smart tanjira, koji je djelo Srbina Nikole Vučićevića.
Aleksandra Petrovski, Mondo.rs