Da li imate naviku da više puta stiskate dugme lifta? Ona vam daje osjećaj kontrole i čini da čekanje djeluje kraće.
Da li vam se desilo da ponovo pritisnete dugme za pozivanje lifta ili zatvaranje vrata, iako je već uključeno? Prema mišljenju psihologa, to nije samo znak nestrpljenja, već je povezano sa prirodnom potrebom da osjetimo da imamo kontrolu nad situacijom.
Iako ponovljeno pritiskanje dugmeta uglavnom ništa ne mijenja, može da stvori utisak da čekanje traje kraće. Na prvi pogled, djeluje kao ponašanje osobe koja ne može da podnese ni nekoliko sekundi čekanja. Ipak, ova pojava ima svoje ime i proučava se već decenijama.
Šta je iluzija kontrole?
Psihološkinja Elen Langer još je 1975. godine opisala fenomen poznat kao "iluzija kontrole". Riječ je o sklonosti ljudi da vjeruju da mogu da utiču na događaje koji zapravo ne zavise od njih.
U jednom eksperimentu, učesnici su kupovali lutrijske listiće. Oni koji su sami birali svoj listić, smatrali su ga vrednijim od onih koji su ga dobili nasumično, iako su svi imali jednake šanse za dobitak.
Prema objašnjenju Elen Langer, kada nešto preduzmemo, makar to bila sasvim mala radnja, stvaramo osjećaj da situaciju držimo pod kontrolom. To nam daje veću sigurnost i umanjuje osjećaj bespomoćnosti.
Zašto dugme ponekad ne radi?
U pojedinim zgradama, dugme za zatvaranje vrata lifta možda uopšte nije aktivno za korisnike. Zbog bezbjednosnih pravila i pristupačnosti, vrata moraju da ostanu otvorena određeno vrijeme kako bi osobe sa invaliditetom ili one koje koriste štake mogle bezbjedno da uđu.
Slično može da bude i sa pojedinim dugmadima na pješačkim prelazima ili termostatima u poslovnim zgradama. Čak i kada je njihov uticaj ograničen, ljudima pružaju osjećaj da rade nešto kako bi promijenili situaciju.
Zašto čekanje djeluje kraće?
Dejvid Majster, stručnjak za upravljanje vremenom, objasnio je da vrijeme ispunjeno nekom radnjom prolazi brže od vremena tokom kojeg samo stojimo i čekamo.
Za primjer, naveo je hotel koji je dobijao veliki broj žalbi zbog sporih liftova. Umjesto da zamijeni liftove, uprava je postavila ogledala u holu. Ljudi su počeli da obraćaju pažnju na svoj izgled umjesto da broje sekunde, pa su žalbe gotovo nestale.
Sličan rezultat primijećen je i u jednoj ambulanti. Prisustvo medicinske sestre koja je odmah primala pacijente nije skratilo vrijeme čekanja na ljekara, ali su pacijenti imali utisak da čekaju kraće jer je proces već započeo.
Isto ponašanje primjećujemo kada više puta pritiskamo dugme na daljinskom upravljaču, neprestano provjeravamo gdje se nalazi pošiljka koju čekamo ili stalno osvježavamo internet stranicu. Znamo da ti postupci neće ubrzati događaj, ali nam daju osjećaj da ipak nešto preduzimamo.
Prema Elen Langer, uglavnom nema razloga za zabrinutost. Takve male radnje nikome ne nanose štetu, a mogu da ublaže osjećaj bespomoćnosti i učine čekanje podnošljivijim.
Vrata lifta će se otvoriti ili zatvoriti kada za to dođe vrijeme. Razlika je samo u tome što nam nekoliko dodatnih pritisaka na dugme pomaže da osjetimo da tih nekoliko sekundi prolazi lakše.
(MONDO)