Nema života bez računara?

"U budućnosti računari će biti mnogo manji nego danas. To će se desiti najviše zahvaljujući tome što su memorijski elementi sve manji, a imaju sve više kapaciteta, kao i procesori koji su sve efikasniji i sve manji", kaže za "Dojče vele" profesor Štefan Jenihen, sa Tehničkog univerziteta iz Berlina.

"U svijetu sutrašnjice ugrađeni sistemi imaće ključnu ulogu, tako će biti i sa računarima koji će se nalaziti u najobičnijim predmetima naše svakodnevice", kaže menadžer Instituta "Fraunhofer" za arhitekturu računara i softversku tehniku.

"Korak po korak, računari postaju nevidljivi. Takođe, ko zna da danas, kad kupite jedan novi auto, da se unutra nalazi više od 80 računara, koji su potpuno nevidljivi. Oni su ti koji upravljaju, brinu za to da auto koči, da se svjetlo uključi i isključi, i sve što se u auto dešava.“

Računar postaje pouzdani, skoro pa nevidljivi pratilac ljudi. Godine 2030. to više neće biti scenario ni za naučnu fantastiku ni za horor film. "Mislim da ćemo imati čitavu gomilu uređaja, koji će nas svuda pratiti, toliko maleni da će stati u džep."

Još neostvarena želja za Jenihena je razviti intuitivnu komunikaciju između ljudi i računara.

"Šta bih želio još da otkrijem? Želio bih da imam jedan univerzalni upravljač. Pokažem na projektor, on se uključi ili, recimo, pokažem na ventil za grijanje, koji se potom okreće kako bismo podesili temperaturu na malo toplije ili malo hladnije. Negdje bi bio postavljen senzor ili kamera, koja bi vidjela gdje pokazujem mojim upravljačem i razumjela šta upravo radim. Sa njom bih mogao i da komuniciram, da kažem kada su moje komande pogrešno shvaćene. I onda vam više nije potrebna tastatura kako biste nešto obavili."

Ljudi i mašine komuniciraju i sada, ali preko tastatura, računarskih miševa ili, u posljednje vrijeme, na dodir ekrana. Tako se razmjenjuju informacije i komande. Epoha takvih posrednika između ljudi i mašina bliži se kraju.

"Novi način komunikacije biće daleko interaktivniji, što znači, neće se više samo raditi o tome kako ću unijeti informacije u računar, već kako će potom kompjuter prezentovati rezultate u mom okruženju. Neće se više svoditi na to da mi ih pokaže na monitoru, već će uključiti i svoju reakciju koja će uticati na moje okruženje", kaže Jenihen.

Računari su svuda, ugrađeni su u naš svijet i sve su efikasniji. Hoće li zbog toga u 2030. ljudi biti i srećniji? Jenihen se prvo smije, pa odgovara: "To zavisi pomalo i od razvoja. Čovječanstvo se razvija, ne znam koliko već hiljada godina i naravno da se čovjek u bilo kom trenutku može upitati: da li nas je otkriće razboja učinilo srećnijima?"

Jenihen je, kako kaže, informatičar tijelom i dušom, i ne može da zamisli budućnost bez računara: "Naša planeta je sve naseljenija. Bez podrške računara ne bismo mogli da prehranimo toliko ljudi, ne bismo mogli da održavamo vodu dovoljno čistom kako bi je pili, proizvesti toliko energije da se svi ogrijemo ili čak ni voziti automobile."

(MONDO)