Apple je jedna od najpoznatijih američkih kompanija. Njeni proizvodi su u posljednjih deset godina izazvali revoluciju u informatičkim tehnologijama.
Proizvodi iPod, iPhone i iPad su prodavan u fantastičnim tiražima. Dosad je kupce našlo 70 miliona iPhona, 30 miliona iPada i 59 miliona ostalih gedžeta i računara na kojima je logotip zagrizene jabuke.
Prošle fiskalne godine, koja se u Americi završava posljednjeg dana septembra, Apple je evidentirao prihod od 108 milijardi dolara, što je za pet milijardi više od kombinovanog bruto nacionalnog proizvoda - sve što za godinu dana proizvedu i kroz usluge razmjene Srbija, Hrvatska i Crna Gora.
Profit 2011. je iznosio 25,9 milijardi, što kad se podijeli sa brojem zaposlenih (43.300 u Americi i 20.000 u inostranstvu) pokazuje da je svaki od njih kompaniji ostvario nešto više od 416.000 dolara dobiti.
Sve ovo izgleda fantastično, ali je samo dio priče.
Glavni problem američke ekonomije danas je nezaposlenost - stopa je doduše danas 8,5 odsto, najniža u posljednje tri godine, tokom kojih se održavala na oko 10 odsto. Rekordno je i politički neprijatno visoka pa nije čudno što je predsjednik Obama, na večeri koju je februara 2011. u Silicijumskoj dolini priredio za čelnike tehnoloških kompanija, tadašnjeg šefa kompanije Apple Stiva Džobsa, pitao šta bi bilo potrebno učiniti da bi se iPhone proizvodio u Americi.
“Nema načina da se to postigne, ti poslovi se ne mogu vratiti”, bio je, u najkraćem, Džobsov odgovor.
Pošavši od te epizode, “Njujork tajms” (New York Times) je napravio sveobuhvatno istraživanje čiji su nalazi objavljeni u nedjelju, i koji ubjedljivo objašnjavaju zašto je Džobs predsjedniku stavio do znanja da Made In USA nije opcija za Apple, piše "Politika".
Pored 63.000 ljudi, za Apple rade mnogi dobavljači (isporučioci dijelova, firme koje vrše završno sklapanje proizvoda), koji, prema "Njujork tajmsu", zapošljavaju još oko 700.000 ljudi, ali samo veoma mali broj njih je u SAD. Većina je - u Kini.
Zašto je to tako, objašnjeno je kroz nekoliko epizoda, koje ne govore samo o Apple, nego i objašnjavaju kako danas funkcioniše globalna ekonomija, ali i kakva je međuzavisnost dvije najveće svjetske privrede.
U jednoj epizodi u glavnim ulogama su Džobs, iPhone ekran i dvije fabrike: jedna američka i jedna kineska.
Džobs je, pred završnicu projekta koji je imao šifrovano ime "Purple 2" (Ljubičasto 2) - projekta prvog iPhona, izašao pred projektni tim i iz džepa izvadio svoj prototip uređaja, na čijem su se plastičnom ekranu jasno vidjele ogrebotine. Iz istog džepa izvadio je i ključeve auta i smrknuto rekao da će ljudi iPhone nositi u džepu sa ključevima i da on ne želi da prodaje “proizvod koji će brzo biti izgreban”.
Jedino rješenje bilo je da se umjesto plastike upotrebi specijalno tvrdo staklo. “Želim ga u roku od šest nedjelja”, zagrmio je Džobs, koji je, kako pokazuje njegova biografija, bio “težak” šef.
Takvo staklo proizvodila je američka kompanija “Korning”, ali kad je njenim rukovodiocima rečeno da ga treba precizno isjeći u dimenzijama telefonskog ekrana, i to u milionima primjeraka, u roku od nekoliko nedjelja, odgovor je bio da bi za tako nešto morali da sagrade posebnu halu, da pribave stotine komada staklenih panela za eksperimente koji bi koštali čitavo bogatstvo.
Ponuda za ovaj posao stigla je i iz Kine. Kad je Apple tim otišao tamo, Kinezi su već bili započeli izgradnju hale, “za slučaj da dobiju posao”. Magacin je bio pun staklenih panela za probnu proizvodnju, koji, rečeno je, Apple neće koštati ništa. Spremni su bili i inžinjeri, kao i stambeni smještaj za radnike. Posao je ugovoren.
(MONDO)