Da li ste se nekada zapitali kako se testiraju mobilni telefoni prije nego što se nađu u izlozima?
Krajem prošle godine, Nokia je objavila zanimljivu video storiju o svojim test pogonima, u kojima su ljudi plaćeni da - lome telefone!
Više nego bilo koji drugi visokotehnološki proizvod, mobilni telefon sa svojim vlasnikom svakoga dana prolazi razna iskušenja. Čak i najsavesnijim korisnicima, koji svoje mobilne mjezimce čuvaju kao kakve relikvije, dogodi se da telefon ispuste, pregaze, poliju kafom ili ga prepuste na milost i nemilost znatiželjnoj dječurliji. Nezgodno bi bilo da u takvom trenutku saznamo da je naš skupocjeni gedžet daleko krhkiji nego što njegova cijena nagovještava.
Tu na scenu stupaju momci (a bogami i djevojke) u bijelim mantilima, sa strogim izrazom na licu, koji svjedoči o ozbiljnosti kojom pristupaju svom poslu. A šta oni zapravo rade? Konkretno, u Nokijinim laboratorijama za testiranje hardvera mobilnih telefona (ukupno ih je 11, na tri kontinenta) obavlja se više od 200 mehaničkih testova, koji simuliraju svakodnevne "radne" uslove mobilnog telefona.
Aparat će se najprije naći u "bjuti salonu", gdje će biti tretiran pomadama, losionima, kremama, ruževima i drugim preparatima s kojima je telefon prinuđen da se "druži" u prosječnoj ženskoj tašinici. Sleduje mu zatim "provod" u specijalno konstruisanom šejkeru, gdje se izmiješan s komadićima plastike, novčićima, olovkama i drugim sitnicama koje se nalaze u torbicama i džepovima budućih korisnika centrifugira, otprilike kao voćni šejk - poslije ove lude vožnje ispituju se eventualna oštećenja na osjetljvim dijelovima kućišta (poklopac ekrana i sočiva kamera) i tastaturi.
Takozvani mokri (splash) testovi su omiljeni, jer ispitivačima pružaju mogućnost da srknu kafu ili neko pićence, prije nego što ga ga prospu preko telefona - ako preživi, pričaće. Na sličan način ispituje se i otpornost na prašinu (kad može Indijana Džons, moći će i Nokia). Ispitivanje se nastavlja testovima koji simuliraju različite vremenske uslove - saharsku toplotu od 85 stepeni Celzijusa i sibirsku hladnoću od minus 40, odnosno ekstremnu vlažnost (95%) i dugotrajnu direktnu izloženost suncu. Laicima su posebno interesantna ispitivanja robusnosti, odnosno otpornosti na dejstvo različitih mehaničkih sila, tokom kojih se telefoni bacaju na betonske ploče s različite visine, uvijaju, ugibaju i (zaista snažno) pritiskaju u mašinama dizajniranim specijalno za potrebe "mučenja" telefona. Ovi testovi su zabavni, ali samo zato što takvoj torturi nije izložen vaš silicijumski mjezimac.
Konačno, ispitivanju se podvrgava tastatura. U toj fazi u pomoć priskaču roboti, tačnije robotske ruke koje brzinom dorćolskog šibicara pritiskaju svaki taster po nekoliko stotina hiljada, pa i milion puta, dok se sasvim ne uvjere da su tasteri i dalje na svom mjestu, ili dok ne ogule i poslednji bakarni vod sa štampane ploče. Većina pomenutih testova snima se high-speed kamerama koje bilježe i do 100.000 slika u sekundi (3.000 puta brže od obične video kamere), omogućavajući analizu "frejm po frejm". Fina struktura kućišta ispituju se pod svjetlosnim ili elektronskim mikroskopima, koji otkrivaju i mikronske naprsline, dok se analiza materijala upotpunjuje x-zracima i elektronima.
Pitate li se još uvijek zašto Nokijine mobilne telefone prati reputacija izdržljivih i dugotrajnih aparata?
(MONDO/Mobilni magazin)