Ima li života bez smartfona?

Ko još želi da propusti nešto važno ili bar na trenutak bude odsječen od ostatka svijeta?

Linija podzemne željeznice u jednom velikom njemačkom gradu, 8.30 ujutro. Mnogi mladi putnici djeluju odsutno i čini se da uopšte ne primjećuju okolinu. Blago pognutih glava, bezizražajnih lica i očiju prikovanih za svoje pametne telefone. Tek poneki par očiju ne gleda u ekran. Za mnoge mlade ljude, njihov smartfon je postao toliko važan, da jednostavno ne mogu da zamisle svoj život bez tog minijaturnog računara. Zahvaljujući brojnim funkcijama, često ga opisuju kao švajcarski džepni nožić među mobilnim telefonima.

S vremenom je postao sastavni dio svakodnevice mladih. To se odnosi i na studente Judit (18) i Karla (20) iz Bona. Na pitanje čega bi se u životu najteže odrekli, oboje spontano odgovaraju - svog pametnog telefona!

Institut za istraživanje javnog mnjenja Forsa, u martu 2012. Sproveo je istraživanje među mladima između 14 i 19 o tome kako i koliko koriste mobilne telefone. Rezultat jasno govori da četiri od pet mladih priznaje da bi se radije odrekli alkohola nego mobilnog telefona. Osim toga, dvije trećine ispitanika izjavilo je da bi se lakše snašlo bez televizije nego bez mobilnog. Još veće iznenađenje izazvao je sljedeći rezultat: 60 odsto ispitanika priznalo je da je mobilni telefon za njih važniji od seksa!

Zašto baš odvajanje od smartfona mladima pada toliko teško pada?

Hans-Bernd Brozijus, profesor komunikologije sa Univerziteta u Minhenu, razlog pronalazi u velikoj mobilnosti mladih.

"Odrasli imaju radno mjesto na kojem sjedeći provedu osam sati dnevno, i radnu sobu kod kuće. Dakle, uglavnom su fizički vezani za određeni radni prostor". S tih mjesta, po pravilu mogu da pristupe internetu i da koriste onlajn-usluge. Mladima je međutim neophodno da sve to mogu u hodu.

Mladi u uzrastu između 18 i 25 godina koriste pametni telefon u prosjeku tri i po sata dnevno. To je rezultat istraživanja koje je za časopis Fokus u septembru 2013. napravila agencija Mindshare marketing. Ali pritom više od jednog sata dnevno otpada na čet-aplikacije za, kao što je WhatsApp. Na drugom mjestu, sa 44 minuta dnevno, nalaze se društvene mreže, poput Facebooka.

Klasične funkcije mobilnog telefona, dakle telefoniranje i pisanje SMS-poruka, imaju sada sasvim sporednu ulogu: na njih odlazi u prosjeku samo 13 minuta dnevno.

"Mladi koriste mnogo više funkcija pametnih telefona od odraslih", kaže profesor Brozijus. "A sa svakom novom funkcijom, on postaje sve manje zamjenljiv".

Da li je takav trend opasan?

Američka psihoterapeutkinja Liza Merlo zabrinuto primjećuje da su neki korisnici pametnih telefona često toliko usredsređeni na svoj uređaj, da gotovo i ne doživljavaju svoju neposrednu okolinu. Uz rastući broj funkcija dolazi i "opasnost od pretjerane fiksacije", kaže Liza Merlo u jednom svom članku. Strah od nepokrivenosti signalom, strah od prazne baterije ili pak strah od zaboravljanja mobilnog telefona dobio je čak i ime – nomofobija, a dolazi od izraza "no mobile phone phobia".

Šta je nomofobija

Mnogi ljudi je imaju, a pomisao da ne mogu da komuniciraju sa prijateljima, poslovnim partnerima, porodicom dovodi do ubrzanog lupanja srca, skoka krvnog pritiska, preznojavanja i drugih simptoma. Od nomofobije pate najviše mladi, a prisutna je svuda u svijetu. U 2012. godini je u Velikoj Britaniji sprovedeno veliko istraživanje koje je pokazalo da čak dvije trećine mladih Engleza dobija napad anksioznosti, čak i panike na pomisao da su izgubili telefon! Od tada su u mnogim zemljama Zapadne Evrope, u centrima za liječenje stresa i anksioznosti, oformljena posebna odjeljenja za liječenje nomofobije.