Uređaj za navigaciju GPS je prije 10 godina bio čudo tehnike. Danas ga imaju gotovo svi taksisti, privatni automobili, ali i poneka ženska tašna.
Klasične mape polako, ali sigurno, odlaze u istoriju - uskoro će ih potpuno zamijeniti mali elektronski putokaz GPS (Global Pozitioning System) koji je svjetlost dana ugledao prije deset godina.
Ovaj sistem navigacije razvijen je sedamdesetih godina prošlog vijeka, ali ga je koristila isključivo američka vojska. Bilo je potrebno da se dogodi jedna velika tragedija i da GPS dobije dozvolu za civilno korišćenje.
Kada su prvog septembra 1983. sovjetski lovci oborili jedan južnokorejski putnički avion koji je greškom zalutao u vazdužni prostor tadašnjeg SSSR-a, poginulo je 283 putnika i članova posade.
Tim povodom tadašnji američki predsjednik Ronald Regan je dozvolio da se satelitski sitem za lociranje položaja koristi i u civilne svrhe.
Novu navigaciju odmah su počeli da primjenjuju u vazdušnom i pomorskom saobraćaju, ali tek 2000. i u automobilima.
Kako GPS uvijek zna gdje ste i kuda treba da idete? Jednostavno.
Navigacioni sateliti, njih 24, kruže oko Zemlje, a ukrštanjem signala najmanje četiri satelita dobija se precizna pozicija na tlu.
Prvi GPS za automobil, ili barem inspiracija za ovaj uređaj, pojavio se u filmu o Džejmsu Bondu “Godfinger” (1964). Prvi pravi GPS napravila je 1992. kompanija “Pionir” (Pioneer).
U početku su to bili veoma skupi uređaji koji su se ugrađivali samo u limuzine, ali su vremenom postajali sve pristupačniji.
Danas ih koriste gotovo svi taksisti, ali i drugi vozači kada putuju u inostranstvo ili ne mogu da se snađu u vlastitom gradu. Od koristi je i kada kao turista ne možete da pronađete neki muzej, galeriju, restoran, šoping centar. Zato se nemojte začuditi kada iz male ženske tašne čujete: "Za 10 metara skreni lijevo".
(MONDO)