Danas se obilježava godišnjica smrti Josipa Broza Tita, a koja se pamti i po sceni sa "Poljuda" na kome su u trenutku objave vijesti igrali Hajduk i Crvena zvezda.
Na današnji dan prije tačno 41 godinu umro je Josip Broz Tito. Doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije preminuo je 4. maja 1980. godine, a tragična vijest je saopštena u toku utakmice Hajduka i Crvene zvezde.
Veliki rivali igrali su na "Poljudu" kada je meč prekinut i ta utakmica ušla je u istoriju, a potresne scene sa stadiona obišle su zemlju i region.
Bilo je puno suza tog dana u Splitu, posebno emotivno su reagovali braća Zoran i Zlatko Vujović, a zauvijek će se pamtiti scena kada su se igrači okupili na centru, zagrlili se i otpjevali "Druže Tito mi ti se kunemo", zajedno sa još 50.000 navijača.
"Ko kaže da nije plakao za Titom taj laže!Uostalom, postoje TV snimci, fotografije... Od istorije se ne može pobjeći, niti ima razloga za nečim takvim. Moj brat Zoran je pao na koljena, ja sam ronio suze, oko srca me steglo. Uz rame su mi stajali i fudbaleri Crvene zvezde: Pižon, Šestić, Đurovski, Borovnica, Ljukovčan... I njima je bilo teško", ispričao je Zlatko Vujović, bivši igrač Hajduka, prije nekoliko godina za hrvatske medije.
Na tom susretu igrao je i legendarni Vladimir Petrović Pižon koji se prisjetio da je Zvezda vodila protiv Hajduka, koji je potom izjednačio, a da je atmosfera polako postajala mučna i u vazduhu se osjećalo šta je po srijedi.
Svakog dana očekivala se vijest o Titovoj smrti, pošto je bio lošeg zdravlja, a bile su mu pune 88 godina u tom trenutku i znalo se da može svaki čas da umre.
"Može danas svako da priča šta hoće, ali mi smo ga tada zaista voljeli. Osjećao sam tugu jer sam odrastao uz Tita. Istina, bio sam odrastao, imao sam tada 25 godina, bio sam popularan, igrao sam fudbal, ali nepojmljivo mi je bilo da možemo da nastavimo da živimo bez njega. Tačno se sjećam, stajao sam pored sudije i Zlatka Vujovića. Desna ruka mi je bila na srcu. Sve je bilo spontano tog dana. Kao i pjesma cijelog Poljuda 'Druže Tito mi ti se kunemo'. Te scene su u isto vrijeme bile i dirljive i prekrasne. Ne mogu da shvatim da to danas neko poriče", rekao je Pižon i istakao da se u vrijeme Tita živjelo odlično, ma šta god drugi pričali.
Druže Tito mi ti se kunemo - 50.000 ljudi plakalo na "Poljudu": Hajdukovci i zvezdaši zajedno ridali na terenu! (VIDEO)
Za razliku od ostalih, legendarni fudbaler Crvene zvezde Dušan Savić vijest o smrti Tita nije primio toliko tragično, a krici i jauci su ga potresli.
"U jednom trenutku prišao mi je jedan prijatelj iz Saveza i rekao 'umro je'! Nasmijao sam se i pitao kada, jer sam znao na koga misli. Odgovorio mi je ' u februaru, ali sada su javili'. Nasmijao sam se, jer smo se često šalili na sličan način", ispričao je prije nekoliko godina Savić.
On nije počeo utakmicu kao dio startne postave, već je bio na klupi, a sve zbog sukoba sa trenerom Stankovićem kada je označen kao "vođa pobune". Bilo je planirano da uđe u nastavku, ali su tri muškarca upala na teren u 41. minutu i meč je prekinut poslije vijesti o smrti Tita.
''Atmosfera? Ako znate da su sve dnevne novine u državi mjesecima na naslovnicama imale izvještaje ljekarskog konzilijuma, onda je jasno da se očekivalo da svaki dan stigne vijest da je Tito umro. Ne znam jesu li klubovi, odnosno uprave klubova imale neke dodatne informacije, ali nas igrače sve to nije puno zanimalo. Nismo se petljali u politiku, zanimao nas je samo fudbal. Pogotovo nas iz Zvezde koji smo željeli u Splitu da srušimo Hajduk i uzmemo titulu na način da smo pobijedili sve klubove 'velike četvorke'. Ipak, čak i ja koji sam bio ljut što ne igram, osjetio sam nešto čudno u vazduhu", prisjetio se Savić prošle godine za "Index".
Upitan kako je on doživio histeriju, plač i skup emocija koji je viđen na Poljudu, čuveni fudbaler Zvezde kaže da je normalno da su ljudi voljeli Tita.
''Nije mi bilo svejedno. Najviše sam se plašio za brata Dragana koji je s Jedinstvom iz mog rodnog Uba, odakle je i Dragan Džajić, bio na mini turneji u Njemačkoj. Panika me je uhvatila jer sam znao da će uvesti vanredne mjere i vjerovatno zatvoriti granicu. Što se tiče atmosfere na stadionu teško je danas nekom mlađem čovjeku objasniti da je u to vrijeme bilo normalno voljeti i Tita i državu u kojoj si proveo mladost. To što smo kasnije saznali što se sve radilo u ime te države i tog vođe, to je sad druga priča. Znam da će mnogi poricati ovo, ali većina ljudi je osjećala iskrenu ljubav prema Titu. Bio je prisutan jedan iracionalni strah. 'Šta će biti s nama nakon Tita?' pitali smo se svi. Ako prepustite sudbinu cijele države i čitavog naroda u ruke samo jednog čovjeka, a on prema prirodi stvari umre, onda je logično da ste zabrinuti i da se pitate šta će biti poslije".
"Bilo je puno ljudi koji su plakali jer su ga iskreno voljeli, ali bilo je i onih koji su ronili suze po partijskoj dužnosti. Takvih bijednih likova je oduvijek bilo i biće i na cijeloj kugli zemaljskoj. Zabrinutost je bila legitimna jer je sudbina cijele države od 1945. do 1980. zavisila o raspoloženju i zdravlju jednog čovjeka kojeg odjednom više nema. Ne treba danas nikome zamjerati što je plakao za Titom, bilo iz straha ili iz ljubavi. Takvo je bilo vrijeme", zaključio je Dule Savić.
(MONDO)