• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Posljednji trofej jugoslovenskog fudbala: Sreo sam drugove iz Bosne prvi put nakon rata! "Bilo je dirljivo"

 Nebojša Šatara
Autor Nebojša Šatara

Na današnji dan 2001. godine, neobična selekcija "plavih" okitila se trofejom za koji mnogi ne znaju, na turniru koji je poprimao oblike farse i prije početka takmičenja, a na kojem su se Jugoslavija i Bosna i Hercegovina prvi put susrele nakon rata devedesetih.

 Jugoslavija-osvojila-Sahara-kup-u-Indiji-2001-Boris-Vaskovic-intervju Izvor: Profimedia/MN Press

/Piše: Nebojša Marković/

Fudbalski savez Srbije proslavio je 2019. stotu godišnjicu od osnivanja. Mijenjao je kroz istoriju brojne nazive, kao što je i država mijenjala granice, a tokom više od vijeka postojanja, ostvareno je nekoliko velikih uspjeha.

Kao najveći rezultat srpskog i jugoslovenskog fudbala, neizbježan je podvig Crvene zvezde iz 1991. godine. Osim tog ušatog" trofeja, nije bilo još mnogo drugih. Na Olimpijskim igrama 1960. je konačno osvojeno zlato, poslije tri uzastopna srebra, dok su Mediteranske igre tokom 70-ih godina donijele još dva prva mjesta. Najveći uspjesi na najvećim takmičenjima bila su polufinala Mundijala i finala Evropskog prvenstva.

Ipak, posljednji trofej seniorske fudbalske reprezentacije teško da ko pamti. Bilo je to na današnji dan, 25. januara 2001, kada je nezvanična selekcija Jugoslavije trijumfovala na takmičenju u Indiji, neskromno nazvanim "najvećim fudbalskim turnirom u istoriji Azije".

Bilo je to grandiozno otvaranje novog milenijuma. Sa 16 reprezentacija, velikim finansijskim budžetom i brojnim zvijezdama svjetskog fudbala... osim što ničega od toga nije bilo.

"Milenijum Super Soker Kup" trebalo je da bude ponos Indije, najveći azijski turnir sve dok naredne godine Svjetsko prvenstvo ne stigne u Japan i Južnu Koreju. No, turnir se pretvorio u "Kup konfuzije" - timovi su otkazivali učešća, tražili više novca, bolest diktatora je spriječila jedan tim da ne nastupi, a Jugoslavija predvođena Ilijom Petkovićem otišla je u Aziju sa igračima iz tadašnje Prve lige...

Ovo je priča o posljednjem jugoslovenskom fudbalskom trofeju. O prvom susretu Jugoslavije i Bosne i Hercegovine nakon krvavog rata i uspostavljanju nekih starih prijateljstava.

Tu su i 150.000 američkih dolara koje su poletni prvoligaši doneli Savezu i silne peripetije koje su "Milenijum Super Soker Kup" zauvijek obilježile kao arhaičnu tvorevinu iz nekih drugih, davnih vremena.

/Sastav reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila turnir u Indiji/

CIRKUS - OTKAZIVANJA, NOVAC, IZGUBLJEN PRTLJAG I SADAM HUSEIN

Takmičenje koje je zbog sponzorskih razloga bilo poznato i kao Sahara kup, preraslo je u farsu i prije nego što se lopta zakotrljala. Zamišljeno kao turnir sa 16 reprezentacija iz svih krajeva svijeta, na kraju je odigrano sa samo 13 ekipa sa tri kontinenta, od čega su tek četiri bile iz Evrope.

Prvo je Irak odustao od takmičenja u posljednji čas. Indijski mediji su pisali da je razlog bilo teško zdravstveno stanje predsjednika Sadama Huseina, što je dovelo do prekida svih aktivnosti za sportiste iz te zemlje.

Onda su olimpijski šampioni, Kamerunci, riješili da ipak traže više novca nego što su prvobitno dogovorili. Kada taj novac nisu dobili od organizatora turnira, riješili su da jednostavno ne otputuju u Indiju, a u tom timu igrali su Samjuel Eto, Patrik Emboma, Karlos Kameni, Pjer Vome...

Indonezija je u Indiju poslala tim sa 18 igrača, ali su čak sedmorica bili igrači iz Australije, Tajlanda i Kameruna! Kako je to moguće? Pa recimo da to uopšte nije bila reprezentacija cijele zemlje, već klub Harimao Tapanuli, nacionalni šampioni. Organizatori im nisu dozvolili da igraju sa igračima koji nisu indonežanske nacionalnosti i za njih je turnir bio završen i prije početka.

Cirkus je nastavljen sa selekcijom Hong Konga, koja je trebalo da stigne u Indiju dan prije početka turnira. Ipak, lokalna avio kompanija nije mogla da im obezbijedi karte na vrijeme, pa su dolazak morali da odlože za dva dana. A onda, tu su bili i problemi sa timovima koji se jesu pojavili.

U timu Čilea nije bilo zvijezda sa Svjetskog prvenstva 1998, Ivana Zamorana i Marsela Salasa, kao što su Čileanci nonšalantno obećali. Igralo se van FIFA termina, usred januara, pa je bilo logično da će oni nedostajati u timu. A Južnoamerikancima je nedostajao i prtljag koji se izgubio negdje na putu između Santjaga i Kolkate.

Na sve to, Japan je došao sa selekcijom sastavljenom od igrača sa tamošnjih univerziteta, dok je i Jugoslavija privukla pažnju indijskih medija. "Plavi" su bili očekivani sa četvoricom igrača koji su nastupili na EURO 2000, ali su domaćini ipak bili - previše optimistični.

JUGOSLOVENSKI TIM ZA BUDUĆNOST - "KAKO SMO SE DRUŽILI!"

"Ko vam je rekao da će oni doći s nama? Zar nije svima poznato da niko od onih koji igraju u evropskim klubovima neće moći da dođu u ovo doba godine zbog nastupa za klubove?", pitao je selektor Ilija Petković po dolasku u Indiju. "Ali ne potcjenjujte ove igrače koji su došli. To je naš tim za budućnost", rekao je legendarni "Petko". I zaista, taj tim bio je neobičan i zanimljiv.

Najveće zvijezde tima bili su igrači Partizana - Saša Ilić, Vladimir Ivić, Igor Duljaj, Goran Trobok, Milivoje Ćirković, a uz njih i članovi drugih prvoligaša. Igor Bogdanović iz Vojvodine, Žarko Lučić iz Budućnosti, Dušan Petković iz OFK Beograda, Miloš Kruščić iz Zemuna, Dejan Osmanović iz Hajduka iz Kule, Boris Vasković iz Sartida...

Baš je turnir u Indiji bio od velike važnosti za karijeru Borisa Vaskovića, veziste koji će biti jedan od najboljih igrača "plavih" na ovoj neobičnoj turneji.

"Već je prošla 21 godina? Bio sam igrač utakmice u tom finalu! U novinama sam dobio 'devetku', toga se dobro sjećam", počinje Boris Vasković za MONDO "odmotavanje filma" o trofeju osvojenom u Indiji početkom 21. vijeka.

 Jugoslavija-osvojila-Sahara-kup-u-Indiji-2001-Boris-Vaskovic-intervju
Boris Vasković u dresu Sartida iz Smedereva, 2001. godine.
Izvor: MN PRESS - ARHIVA

Bivši igrač Mačve, OFK Beograda, Sartida i Vojvodine još uvijek jako dobro pamti sve što se dešavalo u Kerali i Goi. Slike u glavi mu naviru jedna za drugom.

"Sjećam se prije svega jednog lijepog druženja. Tamo smo proveli 20 i nešto dana, možda čak i 25. Znate kako je kad provedete toliko vremena s prijateljima s kojima si igrao u istoj ligi, jer je reprezentacija bila od igrača iz domaće lige. Manje-više smo se svi znali i tu smo se svi baš zbližili. Kad provedeš tri nedjelje s nekim... Imali smo sjajno druženje i na kraju smo uspjeli da osvojimo taj pehar", priča Vasković, pomalo iznenađen da "Sahara kup" nije baš u potpunosti pao u zaborav.

Umjesto da u plavim dresovima igraju Piksi, Mijat, Miha, Juga, Savo i Deki, najednom su se u njima našli manje poznati igrači. Među njma je bio i Vasković.

"Naravno, bilo je malo neobično. Ali mislim da smo tadašnju Jugoslaviju reprezentovali na pravi način. Imao sam čast i poslije da budem sa velikim asovima u A reprezentaciji, kad sam 2002. igrao na Kirin kupu u Japanu. To takmičenje u Indiji mi je lično otvorilo vrata 'prave' reprezentacije, baš taj turnir, pa sam godinu dana kasnije odigrao tri zvanična meča."

Ni za Jugoslaviju to takmičenje nije bilo jednostavno. Poslije okupljanja potpuno nove reprezentacije, trebalo je i stići do Indije.

 Jugoslavija-osvojila-Sahara-kup-u-Indiji-2001-Boris-Vaskovic-intervju
Ilija Petković 2001. godine
Izvor: MN PRESS - ARHIVA

"To putovanje je bilo specifično. Mi smo putovali nekih 40 sati do tamo, presjedali smo, čekali po aerodromima. Spavali smo po klupama i torbama na aerodromu, toga se dobro sjećam."

Ali kako je turnir u Indiji zaista izgledao? Da li je to bilo onako haotično kako su lokalni novinari o tome izvještavali?

"Generalno je Indija na mene ostavila utisak 'od sjaja do očaja'. Bili smo u nekom sjajnom hotelu, gdje je sve fantastično, i onda izađeš 100 metara i vidiš da se ljudi na ulici briju, peru i suše veš u nekim močvarama... Užas Božiji! Ta Kerala je bila takva, katastrofa, ali smo poslije sedam dana otišli u Gou, na Indijski okean."

Indijci su još tada zabilježili da je Jugoslavija bila smještena u hotel sa pet zvjezdica, dok se na domaćoj Indiji izgleda štedilo - oni su dobili lošiji smještaj, sa tri zvezdice.

"U Goi je sve kao iz bajke, kuće su fantazija, kakve god da zamisliš. Kupali smo se u okeanu i uživali. Malo je neobično i što su stadioni bili nevjerovatno veliki, sa 100.000 i više mjesta kapaciteta. Možda čak i 120.000 je imao taj stadion gdje smo igrali finale. Recimo da je u finalu bilo 30.000 ili čak i malo više više, ali na takav stadion, to je maltene prazno. Solidna je posjećenost bila tokom turnira, nije da su bili puni stadioni. Pritom Indija i nije fudbalska zemlja, naročito tad nije bila, sad se malo razvijaju", prisjeća se Vasković za MONDO najrazličitijih detalja sa davnašnjeg putovanja.

SUSRET SARAJLIJA U INDIJI - PRVI PUT POSLIJE RATA

 Jugoslavija-osvojila-Sahara-kup-u-Indiji-2001-Boris-Vaskovic-intervju Izvor: Profimedia

U finalu, Jugoslavija je prije ravno 21 godinu savladala Bosnu i Hercegovinu 2:0. Ali to je bio već drugi susret ekipa u Indiji - prvi meč u grupnoj fazi bio je između istih rivala. Bila je to ujedno i prva utakmica dvije selekcije poslije sukoba 90-ih godina.

Vasković ju je zbog teških životnih situacija i bježanja od rata naročito emotivno doživio.

"Za mene je to bilo posebno, imao sam jaku emociju. Zato što sam ja rođeni Sarajlija i fudbalski sam odrastao u Željezničaru, prošao sam tamo kompletnu školu. Od tog početka rata 1992. nisam ni vidio moje drugare koji su bili s druge strane i eto paradoksa, sreli smo se u nekoj Indiji, prvi put poslije rata, poslije devet godina. Za Bosnu su igrali Admir Adžem iz mog Želje, i Almedin Hota, koji je isto bio u Želji, pa poslije igrao za Sarajevo", sa opipljivom sjetom u glasu priča Vasković.

Kako je susret drugara iz detinjstva izgledao poslije bolnih godina?

"Pa kako bi izgledao... Dirljivo! Ipak smo mi bili djeca koja su odrasla zajedno, posebno sa Hotom, maltene svaki dan smo bili zajedno, išli na treninge i družili se. Dirljiv je to susret bio. To su neke stvari koje nijedan rat ne može da izbriše, to naše djetinjstvo koje smo proveli zajedno."

Saša Ilić najbolji strijelac

Fudbaler Partizana je bio prvi strijelac turnira sa tri pogotka, zajedno sa Islanđaninom Trigvijem Gudmundsonom i Japancem Keisukeom Otaom.

Prvi meč odigran je 1:1, kada je Dušan Petković u finišu donio izjednačenje, a pošto je Irak odustao od takmičenja, u grupi je preostao još samo jedan susret - protiv Bangladeša, pobjeda 4:1 uz dva pogotka Saše Ilića i po jedan Troboka i Vuka Rašovića.

U četvrtfinalu, Jugoslavija je savladala jaku Rumuniju 2:0, preko Saše Ilića i Igora Bogdanovića, dok je univerzitetska selekcija Japana savladana 1:0 u polufinalu golom Igora Duljaja.

"MA PUSTI PARE, IGRALI SMO ZA REPREZENTACIJU!"

 Jugoslavija-osvojila-Sahara-kup-u-Indiji-2001-Boris-Vaskovic-intervju
Boris Vasković i Milan Lane Jovanović 2009. godine
Izvor: MN PRESS

I na kraju, ponovo BiH, za osvajanje trofeja. Golovi Duljaja i Bogdanovića su već do poluvremena obezbijedili konačnih 2:0.

"Bosna je igrala sjajno i drago mi je da su i oni stigli do finala. Bile su samo četiri selekcije iz Evrope, tako da smo dobro predstavljali ove krajeve", kaže bivši vezista i prisjeća se kako su igrači bacali Iliju Petkovića u vazduh poslije osvajanja trofeja.

"Jesmo, proslavili smo na pravi način. Baš smo se dobro zabavljali i družili, pjevali, mada nas je i nostalgija hvatala već poslije dvije nedjelje. Sa pokojnim Ilijom je bilo fantastično sarađivati! Fantastično, mogu da kažem da smo uživali i mnogo naučili od njega. On je bio jedan sjajan i čovjek i trener. Sjećam se da su tamo sa nama bili i pokojni Lala ekonom i legendarni maser Raki Ranđelović. Njih se svih sjećam kad spomenem Indiju."

Finale: Jugoslavija - BiH 2:0

JUGOSLAVIJA: Lučić, Rašović, Jeremić, I. Ilić, Trobok, Tanasijević, Petković, Vasković, Duljaj, Bogdanović, Ivić. Igrali su još i Osmanović, Kruščić i Prole.

BIH: Grušo, Joldić, Papac, Rizvić, Nedić, Ikanović, Kavazović, Hota, Seferović, Muharemović, Adžem. Igrali su još i Žerić i Ozren.

Jugoslavija je dobila nagradu od 150.000 dolara, BiH kao finalisti 100.000, dok je cijeli turnir donio velike gubitke Indijcima. Mediji su zabilježili da su organizatori ostvarili gubitak od oko 3.500.000 dolara. Prvoligaškoj selekciji "plavih" sve to je bilo u drugom planu.

"Znam da smo imali nagradu za osvajanje, dobili smo odmah i ček, e sad da li je poslije bila uplaćena nama neka nagrada ili nije, to se stvarno ne sjećam. A iskreno, to nam je najmanje bilo bitno, jer smo ipak predstavljali svoju zemlju. I najveća čast je kad igraš za svoju reprezentaciju. To nijedan novac ne može da plati."

Treći milenijum je, tako, Jugoslaviji počeo trijumfalno. Pa šta i ako su na turniru igrale ekipe Jordana, Uzbekistana, Bahreina i Islanda.

"Nije to bilo neko prestižno takmičenje, ali lijepo je biti prvi kad se takmičiš u nečemu. Tako smo i mi bili prvi", zaključio je Boris Vasković za MONDO.

(MONDO)

Možda će vas zanimati

Tagovi

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Kolumna - Nebojša Šatara

Navijači

MONDO Tim kola

FK BORAC

RK BORAC