Edson Arantes do Nasimento ili jednostavno Pele bio je ne samo (po)najbolji fudbaler svijeta svih vremena već i prva prava sportska superzvijezda. A njegovoj planetarnoj popularnosti doprinos je dao i jedan Srbin.
Osim što je na stadionima širom svijeta, pa i u nekadašnjoj Jugoslaviji, postizao golove, pravio nejvjerovatne driblinge i asistencije, Pele je bio i ostao običan i skroman čovjek, kojem su se divili milioni ljudi na planeti.
Vjerovatno ni danas, dan nakon njegove smrti, ne postoji osoba na svijetu koja nikad nije čula za legendarnog Brazilca, osvajača tri Mundijala, pa makar živjela u prašumama Amazonije, pustinjama i džunglama Afrike ili bespućima Australije.
Razlog za to su osim fudbalske magije kakvu je prezentovao u "kariokama", Santosu ili njujorškom Kosmosu su i njegovo prijateljstvo sa ključnim čovjekom Bitlsa Džonom Lenonom, kojeg je upoznao učeći engleski jezik u Njujorku.
Lenon je učio japanski jer je tada upoznao Joko Ono, svoju buduću suprugu, dok je Pele htio da što bolje savlada jezik države u kojoj je igrao.
U memoarima je Pele napisao da je postao prijatelj sa Lenonom, koji je zajedno sa ostatkom liverpulskih "buba" bio oduševljen reprezentacijom Brazila. Željeli su Bitlsi čak tokom Svjetskog prvenstva u Engleskoj da posjete "karioke" u hotelu gdje su bili smješteni, ali im to nije dozvolio Fudbalski savez Brazila.
Pele je napisao da je rukovodstvo Brazilske fudbalske federacije sprečilo pokušaje engleskih muzičara da se sretnu s njim i ostatkom tima.
Nerijetko se legendarni Brazilac šalio prilikom rođendana ili godišnjice smrti Lenona, kojeg je ubio pomahnitali obožavalac Majk Čepmen 1980. godine u Njujorku, da je on naučio Lenona da svira gitaru uz obaveznu napomenu da je "Džona smatrao velikim prijateljem".
To je svakako doprinijelo njegovoj popularnosti, ali i holivudski film Džona Hjustona "Bijeg u pobjedu" (1981), čiji je koscenarista bio i Beograđanin Đorđe Miličević, koji je u SAD otišao 1975. godine i radio je kao scenarista i reditelj. Osim pomenutog filma sa Peleom, radio je i na "Pomahnitalom vozu" Andreja Končalovskog, "Gladijatoru" Ridlija Skota i "Čeličnom Viliju" Čarlsa Hejda.
Pele u filmu "Bijeg u slobodu" zajedno sa Silvestrom Staloneom, Majklom Kejnom, Bobijem Murom, Osvaldom Ardiljesom i drugima u okupiranom Parizu igra utakmicu protiv nacističke Njemačke, koja je ustvari samo paravan za bijeg.
Skoro 20 godina ranije, Brazilac se prvi put pojavio na velikom platnu u filmu Karlosa Huga Kristensena u filmu "Kralj Pele". Priča počinje u Peleovom rodnom gradu Tres Korakoes, govori o njegovom preseljenju u seoski grad Bauru u Sao Paolu, a potom u Santos, gdje postaje globalna zvijezda.
Godine 1986. snimio je i film "Nespretnjakovići i kralj fudbala", o vezi dva najpopularnija brenda u Brazilu u to vrijeme - fudbalsku legendu i grupu komičara koji su imali zbog televizijski šou "Nespretnjakovići". Taj film je vjerovatno bio jedan od najgledanijih u istoriji brazilske kinematografije, a premijera je interesantno bila tri dana prije finala Mundijala u Meksiku, gdje je Dijego Maradona odveo Argentinu do druge titule šampiona.
Pele je u filmu igrao sportskog novinara Nasimenta, koji je morao da zamijeni povrijeđenog golmana Independijentea i postigao pobjednički pogodak.
Takođe je učestvovao i u brojnim dokumentarnim filmovima poput "Ovo je Pele" (1974), "Pele zauvijek" (2004) i "Koji Pele" (2011), a svi njegovi biografi se slažu i da je bio odličan muzičar i tekstopisac. Napisao je više od 100 pjesama i prodao više od 100.000 primjeraka jednog od svojih albuma.
"Peleginga" je bila njegov najveći hit. Snimljen sa horom i orkestrom, samba album uključivao je 12 pjesama koje su objavljene 2006.godine. Pele je takođe snimio ploču s brazilskom divom Elis Reginom i izdao album koji je producirao Gremijem nagrađeni pjevač i tekstopisac Seržio Mendeš.
Pored toga je snimao i televizijske sapunice, a jedna od najpopularnijih je bila "Stranci" u kojoj je glumio slavnog pisca, koji je živio na ostrvu i družio se sa vanzemaljcima.
Posljednji put se u sapunicama pojavio 2002. godine u seriji "Klon", gdje je glumio samog sebe i otpjevao pjesmu "Traženje petog", u kojoj se govorilo o osvajanju naredne titule na Mundijalu u Brazilu, što se i dogodilo tri mjeseca kasnije.
Koliku popularnost je imao u svojoj otadžbini možda najbolje ilustruje i strip "Pelezinjo", koji mu se u početku nije svidio, ali je crtač Maurisio de Sousa rekao Peleu da to treba pitati djecu.
S obzirom na to da su klinci bili oduševljeni avanturama strip junaka i Pele je popustio, pa su stripovi redovno izlazili od 1977-86, a nakon toga u posebnim prilikama. Posljednja je bila 2013. godine kada je Brazil bio domaćin Kupa konfederacija, godinu prije Svjetskog prvenstva u zemlji sambe.