Od Mančester junajteda oprostio se fudbaler koji je na Old Trafordu proveo više od decenije, ali to uglavnom nije bio lijep period, ni za klub, ni za njega.
Poznati defanzivac Mančester junajteda Fil Džons odlazi poslije 12 godina. On je stigao na "Teatar snova" 2011, u mnogo uspješnijem periodu kluba i zaigrao je odmah kraj Nemanje Vidića u odbrani, ali njegova karijera u dresu "crvenih đavola" ipak nije prošla u skladu sa očekivanjima. "Neumorno sam radio, okreno sam svaki mogući kamen, pokušavao sam da se vratim poslije oporavka od povrede, kada god bih bio van terena u posljednjih nekoliko godina. Volio bih da sam igrao više. Volio bih da sam mogao da dam više i da dam veću pomoć brojnim ekipama za kojima sam igrao. Iz dubine duša poručujem - uradio sam sve što sam mogao".
Džons je prethodnih godina uglavnom bio van terena zbog teške povrede koljena, operacije i niza problema koji su ga spriječili da u poznim igračkim godinama više nastupa. Za Junajted je odigrao 229 utakmica i dao šest golova od dolaska iz Blekburna. Takođe, bio je dio šampionskog sastava Premijer lige iz sezone 2012/13, a osvojio je i Ligu Evrope sa "crvenim đavolima".
"Bilo je veoma teško u posljednjih nekoliko godina, nema spora oko toga. Osjećao sam se kao da izdajem ljude, teško mi je bilo i da pričam sa saigračima, jer sam bio povrijeđen i nisam mogao da im pomognem. Moja porodica mi je pružila najveću podršku da ne skrenem sa put i da ostanem fokusiran. Pomagali su mi da ostanem spreman i da se trudim da igram što više. Mislim da je najvažniji momenat moje karijere bio meč protiv Vulverhemptona prošle sezone, kada sam se vratio poslije teške povrede. Taj momenat nikad neću zaboraviti. I sad se naježim kada pomislim na to. Mnogo sam radio za taj trenutak, razmišljao o tome i bilo je veoma teško. Nikad neću zaboraviti navijačima ljubav i podršku koju su mi pružili. I neću moći da im dovoljno zahvalim. Bili su mi konstantna podrška tokom čitavog boravka u klubu".
U jednom ranijem intervjuu, nekadašnji reprezentativac Engleske je iskreno priznao da je plakao i da je osjećao bijes i "bespomoć" zato što su ga navijači Junajteda ismijevali na društvenim mrežama. Priznao je i da je jednom bio vrijeđan na ulici, i to dok je bio sa ćerkama. "Osjetio sam tada mnogo emocija - bijes, smirenost, da li da im se suprotstavim, šta da kažem svojoj supruzi? Samo sam se zaledio. Na kraju je još jedan tip prošao ulicom i dobacio mi: 'File, zanemari, bolji si ti od toga'."
Katastrofalno je podnio period poslije operacije koljena. "Bio je to najteži trenutak koji sam osjetio kao ljudsko biće. Vraćao sam se razoren iz trening-centra Junajteda. Glava mi je u apsolutnom haosu. Plakao sam. Govorio sam supruzi Kaji 'Ne znam šta da radim'. Pamtim da smo oboje plakali".
(MONDO)