Marija Aleksić je u razgovoru za Mondo portal govorila o početku svoje karijere, ženskom fudbalu u BiH i Banjaluci, Bešiktašu, utakmicama baraža, ali i drugim temama. Poslala je i poruku djevojčicama koju vrijedi pročitati.
Ženska fudbalska reprezentacija BiH ovih dana boravi u Trening centru FS BiH gdje se priprema za predstojeće utakmice baraža za ulazak u UEFA A Ligu nacija. „Zmajice“ će za ulazak u elitu igrati protiv reprezentacije Švedske.
Jedna od glavnih uzdanica ekipe Samire Hurem biće Marija Aleksić, 26-godišnja Banjalučanka koja trenutno brani boje turskog Bešiktaša.
Marija se u razgovoru za MONDO portal prisjetila svojih početaka u Banjaluci, a kako nam kaže nije bilo nimalo lako s obzirom da nije bilo toliko ženskih fudbalskih škola u gradu na Vrbasu.
"Započela sam fudbalsku karijeru u OFK 'Sport team', nakon što sam vidjela da jedna djevojčica tamo postoji i igra fudbal. Molila sam svoje roditelje da ja budem druga i nakon nekog vremena su mi dozvolili", kaže ona za Mondo i dodaje:
"Bilo je jako teško jer nije bilo toliko ženskih omladinskih škola fudbala, nije bilo ni klubova. Bio je Borac u koji sam prešla nedugo nakon početka koji se raspao pa sam nastavila u ŽFK Banjaluka gdje sam igrala sve do odlaska u Mađarsku. Sami počeci su bili jako teški, s obzirom na popularnost ženskog fudbala u tom trenutku."
Od tada se mnogo toga promijenilo. Ženski fudbal u BiH generalno raste iz dana u dan, možda ne brzinom kojom se ovaj sport razvija u evropskim zemljama, ali je napredak evidentan. Sličnog mišljenja je i naša sagovornica koja je u posljednjih deset godina, koliko nosi dres reprezentacije BiH, bila svjedok ovog uspona.
"U Banjaluci sada imaju tri ili četiri ženske škole fudbala, gdje djevojčice od šest godina i starije mogu da treniraju sa drugim djevojčica. U tom segmentu vidi se rast, takođe dio sam reprezentacije posljednjih deset godina i u toj deceniji smo se morali boriti za sve. Dobili smo medijsku pozornost i do toga da se naše utakmice prenose na TV-u. Još uvijek smo daleko od evropskih zemalja, ali se približavamo tome. Trudimo se da i rezultatima priđemo tome, jer ovdje rezultatima moramo da zaslužimo pozornost", dodala je Marija.
Međutim, stvari su daleko od idealnih, a Aleksić kao najveći problem navodi ligu, koja prema njenim riječima nema kvalitet da pripremi ekipe za veće utakmice. Pored toga, fudbalerka Bešiktaša smatra da je, za razliku od evropskih zemalja koje ulažu kako bi se ostvario uspjeh, kod nas situacija potpuno obrnuta.
Banjalučanka dominira na terenima u Turskoj: Igrala Ligu šampiona, divi se Pirlu, a život u Norveškoj joj se nije sviđao
"Liga u BiH nije dovoljno jaka i ne priprema čak ni SFK Sarajevo za neke veće evropske utakmice. Zbog toga dosta djevojaka, kao i ja koja sam sa 18 godina otišla iz Banjaluke, odlazi u Evropu da igra fudbal. U posljednje vrijeme taj broj je sve veći i jednostavno moramo da gradimo karijeru vani zbog boljih treninga, jačih utakmica... Kao najveći problem bi izdvojila to da mi rezultatom dobijamo nešto malo, a mislim da je prvo potrebno uložiti da bi se ostvario rezultat. Ta percepcija uspjeha u evropskoj glavi dolazi od 'uložićemo u ženski fudbal da bi dobili rezultat', a kod nas to više radi na 'ako nešto ostvarite, malo ćemo vam pokloniti pažnje'", kaže ona.
Odlazak iz Banjaluke bio je pun pogodak za ovu 26-godišnju fudbalerku. Sa Ferencvarošem je osvojila dvije šampionske titule i tri Kupa te igrala Ligu šamiona, a za taj period kaže da joj je bio najljepši u životu. Međutim, za razliku od Mađarske, norveški mentalitet i stil života joj se i nije pretjerano dopao.
"Period u Mađarskoj je bio najljepši period mog života i odrastanja, kako kao čovjeka tako i kao fudbalerke. Tu sam provela četiri godine i igrala Ligu šampiona, stvarno sam se tu ostvarila. Nakon toga otišla sam u Norvešku gdje je fudbal na jako visokom nivou, liga je sjajna. Klub za koji sam igrala je bio negdje na sredini tabele, svaka utakmica je bila jako dobra. Ipak, u Norveškoj mi nije odgovarao sistem po kojem oni žive, gdje je sve jako uređeno i gdje nisam morala razmišljati ništa svojom glavom. A mi kako smo iz ove male zemlje, do svega dolazimo prevelikim razmišljanjem i jednostvano mi se to nije dopalo", govori Aleksić.
Krajem jula prošle godine Marija je potpisala za Bešiktaš gdje je ubrzo dokazala svoj kvalitet i nametnula se u jednog od vođa tima.
"Kada dođemo kao stranci u neki veliki klub moramo da zaslužimo svoje mjesto, da nam upamte ime i izgovaraju ga kako treba. Mislim da sam već sada ostala upamćena u Bešiktašu i da sam napravila dobar potez odlaskom u Istanbul. Što se tiče lige, ona broji 16 klubova, a Turci su veliki fanatici za fudbalom posebno za većim klubom. Navijači Bešiktaša ne navijaju samo za ovaj klub već ga i žive. Tako da je velika posjećenost na utakmicama, a prisutna je i ta tenzija na derbijima."
U posljednjoj utakmici pred reprezentativno okupljanje, ova Banjalučanka je bila dvostruki strijelac u pobjedi svoga tima nad Gazijantepom rezultatom 5:3. Posebno lijep bio je prvi pogodak koji je ova vezna fudbalerka postigla iz slobodnog udarca.
Kada je u pitanju fudbaler koji je ostavio poseban utisak na nju, izdvojila je legendarnog Andrea Pirla čijoj igri se divila, a posebno njegovom izvođenju slobodnih udaraca.
"Izdvojila bih Andrea Pirla, on mi je i kroz odrastanje bio neki, ne mogu da kažem idol, ali neko čijoj se igri divim i posebno tim slobodnim udarcima", rekla je Aleksić.
Pred Marijom i njenim kolegicama iz reprezentacije je sada baraž sa reprezentacijom Švedske koji će odlučiti putnika u elitnu grupu Lige nacija. Šveđanke važe za favorite, ali Aleksić podvlači kako ovu skandinavsku državu čeka mnogo teži posao nego što to očekuju, pogotovo kada proradi inat.
"Švedska je sigurno jedna od kvalitenijih evropski reprezentacija. Mi smo imali priliku da igramo mnogo utakmica u kojima smo mi bili neka potčinjena ekipa tako da znamo šta nas očekuje, a samim tim mi imamo jednu čar koja se zove inat. Kada na to proradi, to se ne može ni istrenirati ni naučiti, samo se rodiš s tim ili ne. Mi smo rođeni s tim i pokazaćemo da im neće biti baš tako lako. Što se tiče očekivanja ne možemo ih postaviti previsoko, ali ćemo svakako dati sve o sebe", poručila je ona.
Za kraj smo je pitali šta bi poručila djevojkama i djevojčicama koje žele da se bave fudbalom.
"Poručila bih im da se ne plaše ničega, posebno ne predrasuda i da rade samo ono što vole. Bio to fudbal, balet, odbojka ili šta god da te djevočice vole. Samo neka to rade i sve će im biti omogućeno", zaključila je Marija Aleksić razgovor za MONDO.