Zlatan Ibrahimović imao je teško djetinjstvo, čak je i krao da bi preživljavao jer su roditelji radili teške poslove i bili siromašni, a samo jedna komšinica Šveđanka mu je pomagala. Dala mu je da jede i znao je da joj se oduži.
Zlatan Ibrahimović danas važi za jednog od najbogatijih ljudi u svijetu fudbala, međutim za to je ozbiljno morao da se namuči, pošto je bilo dana kada nije imao ništa. Apsolutno ništa. Ibrahimović je rođen u Švedskoj u porodici jugoslovenskih imigranata koji su otišli u Skandinaviju "trbuhom za kruhom", a koji su se jako trudili da mu obezbijede makar osnovne uslove za život, što nije bilo nimalo lako s poslovima kojima su se bavili.
Zlatanov otac Šefik Ibrahimović je pjevač, koji nije imao stalno zaposlenje, povremeno je tek donosio novac kući od zanata kojim se bavio, dok je majka Jurka bila čistačica koja je nerijetko radila i na više mjesta po 14 sati dnevno, često i na crno, samo kako bi uspjela da prehrani porodicu.
Kako je Zlatan odrastao u siromaštvu?
Prvo su dobili kćerku Selmu, a onda 1981. godine i Zlatana, da bi svađe postajale sve češće u kući - sve do razvoda. To je i te kako uticalo na malog Zlatana Ibrahimovića koji se povukao u sebe, izbjegavao je društvo i znao da se potuče, posebno jer je znao često da dolazi "odrpan" u školu zbog čega su ga ismijavali. Na sve to, trpio je prozivke i na račun svog porijekla, prosto u Švedskoj nisu bili tako otvoreni prema imigrantima, posebno ako bi se radilo o siromašnijem dijelu društva.
U takvim okolnostima, kada vas društvo odbacuje, nije neuobičajeno ni flertovanje s kriminalom: "Krao sam bicikle...", rekao je Zlatan Ibrahimović u jednom od intervjua kada je postao svjetska faca: "Obijao sam katance. Postao sam pravi ekspert za to. Bum, bum - i bicikl je bio moj. Bio sam kradljivac bicikala. To je bio moj prvi posao."
"U jednom trenutku stvar je izmakla kontroli. Jednom sam, sav u crnom, u stilu Ramba, uzeo velika kliješta i ukrao vojni bicikl. To mi je donosilo uzbuđenje. Uživao sam i da budem iskren, više se radilo o adrenalinu nego o biciklima", dodao je Zlatan.
Zlatan nije zaboravio na gladovanje
Roditelji nisu mogli da trpe takve njegove ispade, često je dobijao batine, svađao se sa ocem koji je nerijetko bio i pijan, dok je s druge strane majku Jurku izuzetno poštovao jer je svakodnevno crnčila da bi imao uopšte šta da jede. Bilo je i dana kada čak ni obrok na stolu nije bio siguran.
"Nije im bilo lako tamo, Jurka je tamo sama radila, kao čistačica...", ispričao je prije nekoliko godina Zlatanov ujak Gojko Gavrić i prisjetio se kako je jedna komšinica znala da pomogne njihovoj porodici: "Nije se puno dolazilo u to vrijeme. Pričali su mi tad naši ljudi iz Škabrnje koji su tamo živjeli da bi Zlatanu jedna gospođa, inače Šveđanka, davala sendvič ili štagod slatko kad mu je mater Jurka radila."
Zlatan Ibrahimović to nikada nije zaboravo: "On joj je poslije, kad se proslavio, došao u posjetu i donio ček, niko ne zna koliko novca, navodno jako puno. Nije je zaboravio, mislim da je odrastao u dobrog čovjeka", prisjetio se Jurkin brat Gojko.
Nije zaboravio na korijene
Zlatan Ibrahimović za sebe kaže da je Šveđanin, ali ne zaboravlja balkanske korijene. Dobro pamti da su ga u Švedskoj sasvim drugačije gledali kada nije imao ništa, u odnosu na to kada je postao "neko" - a to je počelo da se dešava krajem devedesetih kada je dominirao u dresu Malmea kao tinejdžer.
Primijetio ga je Arsenal, odnosno Arsen Venger, kome je pun sebe poručio: "Ja sam Zlatan, ja ne dolazim na probe", što bi malo ko smio da kaže sa 17 godina, sa porodičnom istorijom i nemaštinom koja ga je oblikovala.
Ispostavilo se da je Zlatan Ibrahimović bio u pravu jer je ubrzo došao poziv Ajaksa, Juventusa, Intera, Barselone, Milana i tako dalje, a u Švedskoj je postao ikona i pored onog "ić" u prezimenu - i pored sveg ugnjetavanja koje je prošao zato što nije došao iz klasične skandinavske porodice.
Zlatan Ibrahimović je najbolji fudbaler u istoriji Švedske i za ovu reprezentaciju igrao je od 2001. do 2023. i zabilježio je ukupno 122 utakmice i 62 gola. Inače, iako porijeklom iz BiH i Hrvatske, nikada nije bio ni blizu ovih reprezentacija jer ga niko nije kontaktirao kada je bio klinac.
"Prilike koje se pružaju Svensonu i Andersonu se ne pružaju i Ibrahimoviću. On ih ne dobija, kao ni bilo ko sa sličnom 'pozadinom'. Takve šanse ja nisam imao. Te šanse sam stvarao. To sam uradio sam. Niko mi ih nije nikad poklonio", rekao je Ibrahimović u jednom ranijem intervjuu kada je htio da raskrsti sa reprezentacijom Švedske: "Da uđem u prvi tim Malmea? Nemoguće. Imali smo Osmanovskog u ekipi samo zato što je igrao za reprezentaciju. U suprotnom ne bi bilo šanse. Da uđem u reprezentaciju? Nema šanse. Ta vrata sam ja otvorio."
"Stavio sam Švedsku na mapu kada je fudbal u pitanju. Nosio sam švedsku zastavu gdje god da sam bio. Predstavljao sam Švedsku gdje god da sam išao. Ko je drugi to uradio? Zašto u njihovim očima ja nisam taj barjaktar, samo zato što sam Ibrahimović? U medijima postoji prikriven rasizam. Oni ne mogu da prihvate da sam Ibrahimović. A, ja? Ja uživam. Jer jesam Ibrahimović i jer jesam Šveđanin. I jesam 'novi Šveđanin'. Ja sam nova Švedska. Kraj diskusije!"
Zlatan i svoju djecu uči da budu skromna
"Zlatane, vidim da si gladan, samo ne kradi": Pokucao je toj komšinici na vrata i šokirao je čekom
Imao je naravno Zlatan Ibrahimović "bubice" kao svaki fudbaler koji zaradi lijep novac, kupovao je skupocjene automobile, mislio da će time impresionirati žene, a baš njegova nevjenčana supruga Helena Seger ga je "ohladila" kada ju je pokupio Ferarijem. Tek tada je shvatio da novac nije toliko važan i zato se trudi da svoje sinove - Vinsenta i Maksimilijana - vaspitava na način da nauče da cijene svaki dinar.
"Nemam svoje slike na zidovima, ali to je moja ideja. Jer u porodici moramo da pamtimo odakle sva hrana dolazi - od mojih stopala. To je podsjetnik za sve njih da svaki put kada uđu u moju teretanu, vide ta stopala", pričao je Ibrahimović.
"Moja glava kontroliše stopala, u pravu ste, ali moja stopala više govore o mojoj igri. Igra glavom došla je na kraju, kad više nisam bio brz dovoljno. Ne, sve što sam rekao je važno da bismo znali odakle je sve došlo i zašto smo tu gdje smo danas. Nema mojih slika, rekla mi je Helena da me je gledala dovoljno. A to je važno i za moju djecu, važno je da me vide kao oca, a ne kao profesionalnog igrača Ibrahimovića. Ne bi trebalo da odrastaju u mojoj sjenci, jer su važniji od mene i nikad neće doći u situaciju kada će se osjećati drugim ili trećim. Oni su u pol poziciji."
Takođe, interesantno je da Zlatan Ibrahimović i njegova supruga Helena Seger obavljaju dosta kućnih poslova i trudili su se da žive "normalniji" život, a ne da se potpuno "učaure" kao što bi se očekivalo od ljudi njihovog bankovnog računa. Baš to mu ne dozvoljava onaj sendvič koji je jeo kod komšinice, dok je majka Jurka pokušavala da ga prehrani.