U novogodišnjem intervjuu za MONDO, popularni Meša je govorio o svojim počecima, talentu i radu, zlatnoj generaciji Željezničara, nepravdama evropskog fudbala, ali i o svom selektorskom mandatu, viziji bh. fudbala i onome što mu je ostala najveća neispunjena želja.
Legenda Željezničara, bivši reprezentativac Jugoslavije i nekadašnji selektor Bosne i Hercegovine, Mehmed Baždarević, jedan je od rijetkih ljudi koji su fudbal živjeli u svim njegovim slojevima - od ulice i "Grbavice", preko evropskih terena do klupe "zmajeva".
U novogodišnjem intervjuu za MONDO, popularni Meša je govorio o svojim počecima, talentu i radu, zlatnoj generaciji Željezničara, nepravdama evropskog fudbala, ali i o svom selektorskom mandatu, viziji bh. fudbala i onome što mu je ostala najveća neispunjena želja.
Baždarević je najprije istakao kako je i zbog čega postao fudbaler.
"Nije to bilo kao danas, što djecu pripremaju da postanu profesionalni fudbaleri. Ja se nisam spremao, igrali smo fudbal na fizičkom vaspitanju, na ulici i onda su me primijetili. Imao sam negdje osam, devet godina. Nisam ja bio svjestan, kao ni moji roditelji kojima je bilo najvažnije da idem u školu i da pomognem ocu u zidarskom poslu nakon časova. Prvi školski turnir sam igrao sa 12 godina na 'Grbavici 'i tu su se vidjeli neki znakovi da imam potencijal. Sa 14 sam selektiran u pionirsku reprezentaciju Jugoslavije, zahvaljujući ljudima u Željezničaru, koji su bili predivni treneri i edukatori. Znali su da od starta usmjere dijete ne samo kako da postane igrač, nego kako i da budemo dobri ljudi. Potom su uslijedili mlađi i stariji juniori, omladinska, mlada pa olimpijska reprezentacija. To je nekad bio Željo, stvarao je velike sportiste i velike ljude. I već u juniorima smo postali prvaci Evrope, jasno je bilo da sam talenat. To su tada drugi govorili o meni", rekao je Baždarević.
Za uspjeh u fudbalu ili uopšte u sportu, prema njegovim riječima, presudno je oboje - i talenat i rad.
"Po meni 50:50. Talenat je jako bitan ali ne može sam. Ako nema rada, velikog rada, velikog odricanja, onda nema ništa. Bilo je talentovanih dječaka u moje vrijeme, možda i boljih od mene sigurno. Međutim, oni nisu imali radne navike, a ja sam bio radnik od prvog dana. Od malih nogu, radio sam sa ocem, miješao malter, nosio cigle i pomagao u svemu što je tražio. To je bilo nešto što je značilo u životu. Naučen sam u djetinjstvu da moram da radim i tako sam se ponašao. To je disciplina koju sam ponio iz kuće. To je taj radni put koji je u mom slučaju napravio razliku".
Karijeru je napravio u klubu sa "Grbavice", koji je sredinom 80-ih imao fantastičnu generaciju fudbalera predvođenu trenerom Ivicom Osimom, a koja je igrala polufinale Kupa UEFA. Smatra da je tadašnji jugoslovenski fudbal bio u najmanju ruku ravnopravan sa Evropom, ako ne i bolji.
"Željo je tada imao, ne samo po mom mišljenju, nego po mišljenjima mnogih, jednu od najboljih generacija u istoriji. Igrali smo stvarno jedan moderan fudbal, ispred svog vremena. Trebali smo igrati finale Kupa UEFA protiv Reala, a vjerovatno bismo i pobijedili madridski tim, jer smo igrali moderan fudbal. Nije u ekipi bilo klasične podjele, bekovi - napadači već smo igrali slično kao što se danas igra. Mi smo se navikli da budemo šampioni, ja sam sa 17 godina sa Boškom Jankovićem, Kojovićem, Raičevićem i tom generacijom. Oni su me učili, ja sam bio dijete a igrao sam sa šampionima Jugoslavije. Imao sam sreću da igram sa velikanima jugoslovenskog fudbala. U odnosu na Francuze, mi smo u mlađim danima, igrali protiv njih i da budem bezobrazan, 'zajebavali' smo se s njima. Ukratko, jugoslovenski fudbal je bio u mnogim stvarima ispred evropskog, ali Jugoslaviju su smatrali zemljom istočnog bloka na zapadu, tako da je uvijek bilo tu malo, svi znamo, kod sudija dosta problema. Istina nismo napravili rezultate kakve smo mogli, ali sigurno smo po kvalitetu bili u Ligama tzv. petice".
Arbitri su prema njegovom mišljenju za Jugoslovene imali "dvostruke aršine".
"Jesu bez dileme. Evo objasnite mi zašto sam ja kažnjen sa 12 utakmica neigranja zbog crvenog kartona, a neki drugi fudbaleri sa tri- četiri? Nije sad više važno da sam bio bitan faktor u reprezentaciji Jugoslavije već kako je moguće da neko drugi dobije kaznu od četiri, a ja 12 mečeva? Znači, možete da razumijete o čemu se tu radilo. Ili Zvezda igra protiv Reala, razbija ga i vodi 3:0, a onda se Madriđanima sviraju dva penala uz dva crvena kartona".
Baždarević je u trenerskoj karijeri bio selektor BiH i po vlastitom uvjerenju napravio najviše što je u tom trenutku bilo moguće.
"To je bio naš trenutni maksimum. Imao sam jedan projekat, moj projekat je bio da stvorimo jednu zajedničku, jednu pravu reprezentaciju u kojoj nema, da kažem, čudnog biranja. Želio sam da napravim reprezentaciju i da u narednih pet, šest godina bude bar 40% reprezentativaca iz domaćeg prvenstva. Želio sam stvarati, da kažem, ili promovisati našu domaću ligu, naše trenere. Želio sam pokušati sa svim komponentama, fudbalskim i sportskim, stvoriti jedan model bosansko-hercegovačkog fudbalera, raditi na tome, raditi na edukaciji. Želio sam da fudbal uđe u program školstva, a najprije sam želio da Bosna i Hercegovina igra jedan prepoznatljiv futbal. Da bude borbena, agresivna reprezentacija i da tako igraju sve selekcije od najmlađih kategorija. Međutim, to nisam sigurno mogao sam, to su bile moje želje. Mislim da smo igrali jako dobro, osvojili smo Kirin kup, a ja sam selektor koji je imao najbolji procenat pobjeda. Na Kirin kupu bilo je čak devet igrača iz Premijer lige BiH. To su bile moje ideje. To je i dalje jedini trofej reprezentacije BiH. Ali, ne bih o sebi previše. Najveći problem u mom mandatu je što nikad u tri godine nisam imao sve igrače koje sam želio. I tako je bilo u svim najvažnijim utakmicama. Ne dva, već tri do pet da kažem ključnih igrača, pa nikad nisam mogao da sastavim najbolji tim. Kad su bili mečevi baraža, ovaj se povrijedi, Bešić dobije crveni, pa Džeko povreda, Ogi (Vranješ) ima isto tako ne znam šta. Tako da, to je moja jedna velika, da kažem nesreća da nismo imali ono najbolje. Ali, smatram i to kažem javno da smo igrali jako dobro. Znala se i organizacija i animacija i moglo se, ako išta znaš fudbala, pročitati šta želimo".
Složio se Baždarević sa konstatacijom da je u tom periodu nakon Mundijala na kojem su "zmajevi" učestvovali pod vođstvom selektora Safeta Sušića, očekivanja javnosti bila ogromna.
"Pritisak je bio veliki, međutim, da ti pravo kažem, ja uopšte taj pritisak nisam osjećao niti sam se plašio, a kamoli da me u mom radu i projektu sputavao u bilo kom smislu. Jednostavno nismo imali sreće u tom baražu. I ja sam želio da vodim tim da radimo, da radimo, da nas prepoznaju ne samo po rezultatima, nego i po radu. I da stvaramo nešto, neke temelje, jedne reprezentacije koje će biti, da kažem, malo čvršća i malo drugačija. Da li sam uspio to da napravim? Nedostajale su mi možda još dvije godine da stvaram, da onako odvučem što smo zamislili. Baraž nas je spriječio da odemo na još jedno veliko takmičenje, a drugo loša utakmica na Kipru, gdje smo vodili 2:0 na poluvremenu, a izgubili 3:2. Šta, kako, zbog čega".
Upravo selekciju BiH očekuje novi baraž za odlazak na Svjetsko prvenstvo narednog ljeta u SAD, Meksiku i Kanadi. Prvi rival je Vels, a eventualno finale će biti odigrano u Zenici protiv boljeg iz duela između Italije i Sjeverne Irske.
"Da budem iskren, nisam mnogo gledao utakmica reprezentacije u ovim kvalifikacijama, vidio sam neke dijelove jer kad god igraju nacionalne selekcije, imam obavezu da komentarišem na švajcarskim i francuskim televizijama. Ipak, ono što sam vidio kvalifikacije su bile, neću reći, čudne, bilo je perioda gdje smo igrali jako dobro, ali mislim da smo cijele kvalifikacije morali bolje odraditi. Možda smo mogli biti u povoljnijoj situaciji i da budemo prvi u grupi. Recimo, mogli smo bolje protiv Austrije u BiH. Šta je tu je, igramo baraž, a mislim da će nam biti teže u baražu nego u ovim kvalifikacijama. Čini mi se da su Vels i Italija kvalitetnije od Austrije i Rumunije, pogotovo od Austrije, koja nije ona ekipa otprije dvije godine. Biće teško, ali imamo kvalitetne igrače. Treba se dobro spremiti".
"Zmajevi" su barem izborili baraž, a selekcija Srbije nije ni to uspjela nakon katastrofalnih poraza od Engleske (0:5) i Albanije (0:1) što je dovelo do smjene selektora Dragana Stojkovića Piksija.
"Ne bih rekao da je Piksi najveći krivac, već svi - od igrača do selektora, ali za javnost je uvijek kriv trener. Sigurno da Stojković ima udjela u tom neuspjehu, ali su i igrači, kao i ambijent oko reprezentacije odgovorni. Mislim da je to neuspjeh svih, a da Srbija po igračkom kvalitetu zaslužuje ne samo da bude rival Engleskoj, već da se Englezi zapitaju kako će i šta će. Izuzetno cijenim reprezentaciju Srbije, kao što cijenim BiH, Hrvatsku i sve ekipe sa naših prostora. Možda je malo i do nekih kompleksa jer mi sebe često precjenjujemo, ali i potcjenjujemo".
Na pitanje da li Veljko Paunović, Piksijev nasljednik može da donese pozitivne promjene u "orlove" kao što je radio u mlađim kategorijama, Baždarević je odgovorio potvrdno, a onda i dao savjet mladom srpskom treneru.
"Bio je prvak Evrope i svijeta, ali ovo sad je nešto sasvim drugo. Paunović je dobar trener, ima dosta internacionalnog iskustva. Mislim da će mu trebati čvršća ruka, malo više discipline, tehnike, taktičke discipline i da se igračima mora dati do znanja da je drugačije igrati u klubu od nastupa za reprezentaciju. I taj odnos mora biti moćniji i drugačiji kad je u pitanju nacionalni tim. Treba tražiti najbolju kompoziciju ekipe, a ne da igraju najbolji pojedinci već oni koji se najbolje uklapaju u tim".
Za kraj, Baždarević je svim ljudima u BiH poželio srećne praznike i sve najbolje u Novoj godini.
"A svim sportistima da im bude još ljepša i uspješnija godina, sa mnogo sportskih uspjeha. Ljudima u našoj zemlji želim da im godina bude bezbrižna, da ne bude tenzija ni političkih niti bilo kakvih drugih", zaključio je Baždarević.
(MONDO)