Srpski fudbalski trener Đorđe Koković posjetio je Sjevernu Koreju dok je radio u kineskom fudbalu.
Fudbalski trener Đorđe Koković svojevremeno je radio u jugoslovenskom fudbalu, bio čak i pomoćnik selektora u reprezentaciji Jugoslavije, ali je najveći dio karijere proveo u Aziji. Otac superligaškog trenera Radomira Kokovića godinama je živio i radio u Kini, a tamo je dobio priliku i da posjeti Sjevernu Koreju - najizolovaniju državu na planeti.
Gostujući u jednom podkastu, Koković je objasnio da su fudbaleri iz Sjeverne Koreje veoma talentovani, a da im najveći problem predstavlja nedostatak opreme koji nastaje zbog sankcija. Bio je dio grupe koja je organizovala meč reprezentacija Kine i Sjeverne Koreje, a gostovao je i u Pjongjangu, gdje je vidio kako izgleda grad u koji se jako teško dolazi.
"Ja vam kažem, zaista, Sjeverna Koreja je ozbiljna fudbalska sila! Znate vi kako oni igraju fudbal? Oni su genijalci! Oni fenomenalno igraju fudbal, ali... Oni nemaju ništa. Oni nemaju kopačke. Ja sam sjedio za stolom kad je olimpijska reprezentacija Sjeverne Koreje igrala u Šangaju prijateljsku utakmicu protiv seniorske reprezentacije Kine. Sjedili smo za stolom, predsjednik Fudbalske federacije Kine, njihov predsjednik, vođa puta, politički komesar, tamo neki njihovi, šta znam. I mi koji smo bili zaduženi za tu utakmicu. Došao je u jednom trenutku jedan Sjevernokorejanac i nešto objašnjavao njihovom vođi. Onda ga predsjednik Fudbalskog saveza Kine pita 'Šta ovaj hoće?', a ovaj mu kaže kako se žali da nemaju dovoljno kopački za fudbalere", rekao je Koković u podkastu "Caminho".
"Sjeverna Koreja je sila, znate kako oni igraju fudbal?": Srbin u Pjongjangu vidio majstore koji nemaju ništa
Tom prilikom su Kinezi "častili" momke iz Sjeverne Koreje novom opremom, a to im se ubrzo obilo o glavu jer su ubjedljivo poraženi od gostiju. Ubjedljiv poraz od ekipe koja nije imala ni kopačke natjerao je suze na oči predsjedniku Fudbalskog saveza Kine.
"Predsjednik Fudbalskog saveza Kine naredi svojim ljudima da kupe svim igračima nove kopačke. Sutradan, ti igrači koji nemaju kopačke, pobjede Kinu u Šangaju 3:0. Predsjednik Fudbalske federacije Kine priča o tome na televiziji i plače! Kako je moguće da ljudi koji nemaju ništa pobijede nas koji imamo sve? Igrači nam spavaju u hotelima sa šest zvjezdica, imaju 10 pari kopački, opreme koliko hoćeš, stadioni kapaciteta 80-100 hiljada na svakom koraku... Kina je bogata zemlja. Sve imaju, a ne znaju da igraju fudbal kao ovi", priča srpski trener.
Nema mnogo fudbalskih trenera iz inostranstva koji su posjetili Sjevernu Koreju ili dobili priliku da u njoj rade. Izolovan slučaj je srpski stručnjak Mihailo Ivanović, koji je vodio tamošnji klub - dok je Đorđe Koković Pjongjang i Sjevernu Koreju posjetio zbog obaveza kineskog kluba u kojem u kojem je radio.
"Kad sam bio sa mojim timom Šandongom u Pjongjangu dvije nedjelje, igrali smo sa njima i nismo mogli centar da pređemo. Oni strašno dobro igraju fudbal, ali su stalno pod sankcijama. Sa jedne strane, a sa druge kad izgube od Brazila oni na televiziji kažu da su pobijedili", rekao je Koković i dodao: "Pjongjang izgleda... Davno je to bilo, 2002. ili 2003. godine. To su ulice, prelijepi bulevari na kojima nema automobila, samo javni prevoz. To su parkovi, prelijepi, čisti, održavani. Mi smo bili u hotelu koji ima tridesetak spratova, a oko nas su dvorane. Svaki sport ima svoju dvoranu - boks svoju, rvanje svoju, odbojka svoju, košarka svoju. I sve je to u jednom kompleksu pored rijeke, gdje je divna priroda. Ali, šta nema? Nema struje! Pa smo se zaglavili u liftu, jednom do tri puta dnevno. Pa onda nema tople vode. Nije bilo telefona, nismo mogli da se javimo nikom. Ako hoćeš da zoveš iz Sjeverne Koreje moraš da najaviš na recepciji, pa oni da zovu. Nikad nisu zvali. Neuobičajeno je, gledate televizor koji ima samo jedan kanal i na kojem se prikazuju samo vijesti - ništa drugo nema. Ima lutkarsko pozorište, od tri do šest na drugom programu. Na banderama su okačeni zvučnici, na kojima se emituju vojni marševi, pjevaju se revolucionarne pjesme i srećan narod. Ono što je jako interesantno - jako srećan narod. Nevjerovatno, ali istinito. To je jedan utisak koji vas ostavi praznim, vi ste negdje gdje nema ništa i vidite srećne ljude oko sebe. Mi koji nismo navikli na to, bude nam jako čudno".