Analiziramo izdanje fudbalske reprezentacije Srbije u Ligi nacija uz osvrt na individualne partije. Ko su bili najbolji, a ko najslabiji igrači u četiri utakmice kod Veljka Paunovića?
Fudbalska reprezentacija Srbije završila je septembarsko-oktobarski "prozor" Lige nacija porazom od Holandije, što će reći da su izgubili sve četiri utakmice. Redom su bili bolji Grčka (2:1), pa Holandija (2:1), Njemačka (2:0), pa onda opet Holandija (2:1), što je utakmica koja je i promijenila malo utisak o igrama "orlova" - i to na bolje. Upravo u Ajndhovenu bilo je konačno više pozitivnih stvari nego negativnih, odnosno dogodile su se stvari koje nam daju prve naznake optimizma, za razliku poslije Njemačke.
Tri najbolja i tri najslabija igrača Srbije u Ligi nacija: Ko je oduševio, a ko mora bolje?
Poslije svega viđenog, izdvojili smo po trojicu najboljih i najslabijih igrača u ovom ciklusu, s nadom da će u narednom periodu pružati bolje partije u dresu Srbije - prije svega u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo koje su i ključne za "orlove", naravno uz želju da se prvo izbori opstanak u Ligi nacija.
Vanja Milinković-Savić
Golman Napolija Vanja Milinković-Savić djeluje kao da je povratio "jedinicu" koju je imao uoči Evropskog prvenstva 2024. Branio je na tri od četiri utakmice u Ligi nacija, a iako je na njima primio šest golova - može se reći da je apsolutno i najzaslužniji što ih nije bilo više.
Na ove tri utakmice imao je čak 17 odbrana (!) i bio je najbolji fudbaler Srbije, dok je i u meču protiv Njemačke na kome je među stativama bio Đorđe Petrović - takođe golman bio prvo lice srpskog tima.
Iako je to lijepa pohvala za Đorđa i Vanju, to ujedno ukazuje i kakva je srpska opredijeljenost po pitanju igre, pa bi to trebalo da se promijeni. Više volimo kada zaboravimo ko je među stativama, pošto to znači i da nije imao previše posla - jer se najvažniji dio meča odigravao pred protivničkim golom.
Strahinja Eraković
Za razliku od Vanje Milinković-Savića, ovaj ciklus mečeva u Ligi nacija nije bio baš najbolji za Strahinju Erakovića. Mnoge je možda i iznenadilo njegovo pozivanje u državni tim, pošto je prethodno imao košmarnih nekoliko nedjelja u Crvenoj zvezdi, a "oživljavanje" u državnom timu se nije dogodilo.
Iako je odigrao osam od deset utakmica u eri Veljka Paunovića (propustio englesku i sada Holandiju), djeluje da se nije sasvim ukopio u njegove zamisli. Pravio je dosta grešaka, ispadao sa svoje pozicije, posebno kada smo igrali sa trojicom štopera.
Na kraju je Paunović na njegovo mjesto poslao Stefana Gudelja iz Zvezde i već u prvom meču - mladić iz Trebinja je "kliknuo".
Strahinja Pavlović
Da je mladi Stefan Gudelj odigrao više od 90 minuta u ovom ciklusu, vjerovatno bi bio na ovom spisku, ali umjesto njega izabrali smo Strahinju Pavlovića. Još jednom je pokazao da je "srce i duša" ovog tima, kao nekada Mitrović, pošto je njegova energija više puta donosila dobre stvari srpskoj reprezentaciji.
Imao je, kao i čitava odbrana, nekoliko propusta, ali igrajući kao lijevi štoper u formaciji sa trojicom pozadi - pokazao je koliko je opasan kada krene da iznosi loptu, pa je malo falilo da se nagradi i golom.
Meč protiv Njemačke odigrao pod temperaturom, tražio da uđe u posljednjih pola sata da izbjegnemo debakl, što je poseban plus za njega - i na njegovom primjeru bi mogli da nauče neki drugi reprezentativci Srbije koji se na prvu kijavicu javljaju selektoru da ne mogu da dođu.
Kosta Nedeljković
Mora bolje, mora mnogo bolje. Uoči ovog ciklusa na mjestu desnog beka gledali smo Ognjena Mimovića - koji sada nije dobio ni minut - dok je Kosta Nedeljković preskočio Grčku, pa počeo sve tri preostale utakmice. Iako je solidno pomagao napadu i bio čak blizu da postigne gol na asistenciju Kostića protiv Njemačke, bio je naša možda i najslabija karika u odbrani.
Upravo po njegovoj strani najčešće su nas "probijali" protivnici koristeći njegovo nedovoljno dobro pozicioniranje, što se najbolje vidjelo recimo kod gola Zirkzea za pobjedu Holandije u Ajndhovenu.
Jasno je da nije u potrebnom ritmu utakmica iz kluba, ali nam je potreban bolji Kosta Nedeljković, onaj iz Crvene zvezde.
Mihajlo Cvetković
Ako bismo jednog igrača morali da izdvojimo kao najveću dobit iz ove Lige nacija, onda je to Mihajlo Cvetković. Gol koji je dao u Ajndhovenu samo je jedna od pozitivnih stvari koje smo vidjeli od njega, još više je oduševio presingom, agilnošću, ulaženju u prilike i hrabrošću da napadne mnogo iskusnijeg rivala.
Možda je mogao i više da igra, posebno jer je prvi susret počeo na lijevom krilu, gdje se slabije snalazi, tako da je ovo jedna "slatka muka" koja čeka Veljka Paunovića, posebno ako se Dušan Vlahović odazove reprezentaciji poslije godinu dana.
Tu je sada Cvetković, željniji i mlađi, kao i Luka Jović koji nikada nije pravio problem ni kada je na klupi.
Sergej Milinković-Savić
Za razliku od brata, Sergej nije bio na potrebnom nivou u ovoj Ligi nacija. Učestvovao je u onoj lijepoj akciji Tadića i Živkovića za gol protiv Grčke, a od tog trenutka ga praktično nigdje nije bilo. Odigrao je još samo poluvrijeme protiv Holandije, prije nego što je saopštio selektoru da zbog povrede mišića ne može da ostane za druge dvije utakmice.
Da stvar bude gora po njega, na meču protiv Holandije su igrali i najbolji fudbal, baš kada njega nije bilo na terenu, što je poslije meča primijetio i trener Dejan Čelar: "Ja moram da kažem, uz svo poštovanje prema njegovom kvalitetu i svim lijepim trenucima koje nam je priredio, mislim da Sergej ne nedostaje mnogo ovoj reprezentaciji. Kada već tu imamo i Samardžića i Tadića, koji sigurno mnogo bolje i kvalitetnije od njega igraju odbranu, mislim da njegovi ofanzivni kvaliteti ne nedostaju toliko. Ne želim nijednog trenutka da ga potcijenim ili da ga uvrijedim, uradio je fantastične stvari za srpski fudbal, ali treba da se okrenemo mlađim igračima", rekao je on na TV Arena Sport.
"Moram da napomenem ulogu Stankovića i Lukića koji su odradili mnogo kvalitetnih stvari u defanzivi večeras. Definitivno u toj trojci-četvorci, sa pridodatim Tadićem...", rekao je fudbalski trener Dejan Čelar.
BONUS VIDEO:
(MONDO, Milutin Vujičić)