Nažalost, srpski klubovi su nerijetko kroz istoriju bili prinuđeni da igraju kao domaćini u inostranstvu. Crvena zvezda je dočekivala protivnike od Bugarske, Mađarske i Rumunije do Austrije.
S obzirom na to da je prostor bivše Jugoslavije označila potencijalno rizičnim zbog epidemije korone, UEFA je predvidjela mogućnost da ovdašnji klubovi prve međunarodne utakmice igraju u Poljskoj, Grčkoj, Mađarskoj ili na Kipru.
Ta solucija budi sjećanja na neprijatne godine srpskog sporta, kada su "vječiti" zbog sankcija ili ratova morali u inostranstvo da tamo dočekuju rivale i igraju važne evro-mečeve.
U jednom takvom periodu, kada je branila titulu šampiona Evrope, Crvena zvezda je u sezoni 1991/92 morala da igra kao domaćin u Segedinu protiv Portdauna i u Budimpešti protiv Anderlehta.
Sekretar stručnog štaba crveno-bijelih iz tog perioda Vojislav Lalatović "Voja Kis" imao je jako važnu ulogu u organizaciji tih susreta, a u intervjuu za "Politiku" se sjetio kako je to izgledalo.
"Utakmica sa Anderlehtom se igrala u decembru, a mi smo kao domaćini imali obavezu da gostima obezbijedimo trening u vrijeme odigravanja meča. Gledali smo trening belgijskog tima, čiji su se igrači lako kretali po zaleđenom terenu jer su imali kopačke sa gumenim kramponima. Sa druge strane, naši igrači su se klizali pa je to predstavljalo veliku opasnost da dočekamo važnu utakmicu potpuno nepripremljeni".
U toj situaciji, Lalatović se snašao improvizacijom i kupio adekvatne kopačke u obližnjoj sportskoj radnji u vrijednosti tadašnjih 1.000 maraka.
Kupujući obuću fudbalerima, jednom igraču je nesvjesno napravio problem...
"Neki igrači su mi se zahvaljivali, neki su bili nezadovoljni, a posebno Ilija Ivić, koji mi je sramežljivo prišao i rekao: 'Vojče, dobio sam jednu kopačku sa manjim, a drugu sa većim brojem. Šta da radim?- Nisam imao nikakav odgovor, rekao sam mu 'Ko zna, možda ti ta kopačka donese sreću i bilo je tako. Ilija je ušao u drugom poluvremenu i baš sa tom kopačkom, koja je bila za broj veća, doio nam je važnu pobjedu 3:2".
Zvezda je potom dočekala Panatinaikos i Sampdoriju u Bugarskoj, u Sofiji, a godinama kasnije ponovo je morala da se seli zbog krize na Kosovu i Metohiji. Lion je tada dočekala u Bukureštu, a Monpelje u Sofiji.
"Mnogo toga je Zvezda progurala u ono nesrećno vrijeme ratova, kriza i sankcija. Nadam se da se to više nikada neće ponoviti. Jer, da nije bilo toga, vjerujem da bismo se ponovo popeli na krov Evrope i svijeta. Zvezda je imala moćnu ekipu, svjetske igrače".
Zvezda je i 2000. godine zbog "nestabilne političke situacije u zemlji" morala da se seli iz Beograda i da dočekuje Lester u Beču, pred 15.000 svojih navijača.
Ovog puta, gdje god da bude igrala protiv rivala, igraće u tišini.
(Mondo/Politika)
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.