Dragutin Miško Čermak bio je nevjerovatna ličnost, a uz to i sjajan košarkaš,
Velika tuga zadesila je Beograd, Crveni krst, Partizan, srpsku i jugoslovensku košarku, pošto je u 77. godini preminuo jedan od velikana ovdašnje košarke.
Dragutin Miško Čermak umro je na svoj 77. rođendan 12. oktobra, a njegova pojava na košarkaškom nebu bila je jedinstvena, neočekivana i impresivna.
Rodio se pred kraj njemačke okupacije, u Beogradu kojim su još vladali nacisti, a kao sin doktora političke ekonomije i izdanak stare beogradske porodice intelektualaca nije se očekivalo da završi kao sportista, već kao inženjer.
UMJESTO AVIO-INŽENJERA - SVJETSKI PRVAK!
Ipak treninzi na koje je krenuo u osnovnoj školi su za njega bili prvi korak ka ljubavi koja ga je otjerala sa fakulteta! Htio je da bude avio-inženjer, a postao je svjetski prvak!
Očistio je prvu godinu na Saobraćajnom fakultetu, avio smjer, a onda...
"Nešto sam dao još i na drugoj godini, a onda mi je dojadilo, nisam više mogao da stignem na obje strane", rekao je u intervjuu davne 1974. godine.
On je bio dio jako talentovane generacije Radničkog sa Crvenog krsta, a igrajući za krstaše i posle od 1969. do 1974. za Partizan sa Kićanovićem i Dalipagićem, sport mu je dao mnogo. Ali ne u onom današnjem smislu, već u smislu životnog iskustva i mudrosti.
"Ono što sport donosi čovjeku, košarka posebno nezamjenjivo je: drugarstvo, dijeljenje dobra i zla, jedna širina koja je dragocena i u svim drugim oblastima života i rada. I iznad svega, ono čemu sport najbolje nauči čovjeka: da se nikad ne predaje!", pričao je Dragutin Miško Čermak.
On je po odlasku u Partizan sa reprezentacijom Jugoslavije prvi put postao svjetski prvak. Bili smo domaćini, a poslije dva srebra - na OI 1968. i na EP 1969. godine "plavi" su se okitili svjetskim zlatom. Duci Simonović, Kapičić, Šolman, Plećaš... To je bila ekipa, a cijela Jugoslavija je tugovala zbog dvije stvari.
Stvoren je idealan bekovski par Daneu-Čermak, ali je problem bio u tome što je legendarni Slovenac na zalasku, a Čermak na početku svoje karijere. Da su bili bliži godinama, pričalo se tada, dugo bi Jugoslavija bila nepobjediva!
DECENIJE VRHUNSKE KOŠARKE - ZA DŽABE!
Iako je bio velika košarkaška zvezda u to vreme, nije mogao da računa na veliki novac, Jednostavno, takvo je vreme bilo, igralo se za slavu i ljubav navijača, nacije!
"Voleo sam Radnički, ali mali klub ostaje mali klub, a kad igra prestane da bude samo zadovoljstvo i postaje posao, ozbiljna obaveza, sa dva napoirna dvočasovna treninga dnevno, sa žestokim i iscrpljujućim tempom takmičenja u klubu i u reprezentacii, onda čovek mora da misli i na materijalnu stranu. Vremenom shvatite da se od tapšanja i slave ne živi, koliko god inače bili prijatni čoveku, naročito mladom", rekao je davno Miško Čermak.
U Radničkom za deceniju igranja nije video ni dinara, a ni u Partizanu nije stekao bogatstvo. Slave, nije nedostajalo.
"Jedanaest godina sam bez dinara igrao u Radničkom, a ni za onih četiri-pet provedenih u Partizanu nisam imao mogućnosti da sebi nešto stvorim, da se koliko-toliko obezbijedim za budućnost", istakao je on.
RUŠIO GRANICE I STEREOTIPE - KOŠARKAŠKE I POLITIČKE!
U potrazi za nešto novca, trbuhom za kruhom otišao je u Holandiju 1973. godine i tamo odigrao dvije nevjerovatne sezone, a potom u Ližu završio inostranu karijeru. Vratio se da četiri godine igra u svom Radničkom, a odlaskom "preko" rušio je mnoge stereotipe.
Bio je prvi košarkaš iz Istočne Evrope u Holandiju, dolazio je iza "gvozdene zavjese", koliko god da je sistem u Jugoslaviji bio drugačiji nego u zemljama Varšavskog pakta. Tada su u Holandiji kao stranci igrali skoro isključivo Amerikanci i sa velikom skepsom je Čermak dočekan u Doneru.
"Ono prvo sam postigao najbrže i relativno najlakše, moj prosjek od 26 poena na 38 prvenstvenih utakmica zapažen je i priznat u anketi trenera kao i značajan napredak koji je Doner postigao za tih godinu dana", ispričao je on jednom prilikom.
Ali, obrazovan i svestran, nije Čermak želio samo da bude prisutan kao košarkaš, već su ga i neke druge teme zanimale.
"Ono druga nastavljam u dugim razgovorima satima objašnjavajući ljudima neke društveno-političke relacije savremenog svijeta za mnoge od njih u zemlji sa socijalističkom vladom ipak nove", pričao je Dragutin Miško Čermak u intervjuu za jugoslovensku štampu 1974. godine.
Mnogo decenija kasnije, košarkaška Srbija je obavijena tugom, jer je izgubila čovjeka koji nije bio samo "savršen bek", već i svestran, obrazovan i nevjerovatan čovjek koga su svi poštovali.