Branko Sinđelić bio je klinac - novajlija u timu Partizana. Ivo Nakić bio je dvostrki šampion Evrope na putu da postane trostruki. Zajedničku scenu u svlačionici nikad nije zaboravio, kao što njegovu priču pamti svako ko je bar jednom pročita.
Bivši srpski košarkaš Branko Sinđelić bio je među najmlađim košarkašima Partizana u najslavnijem timu u istoriji crno-bijelih, koji je 1992. postao prvak Evrope.
U podkastu "Jao Mile" sjetio se sjajne anegdote i ulaska u svlačionicu na početku priprema za tu sezonu, u kojoj ga je sačekao veoma, veoma neprijatan susret sa Ivom Nakićem. Već tada trofejni as imao je 26 godina i dvije titule prvaka Evrope sa Cibonom. Bio je jedan od važnih igrača trenera Željka Obradovića, dok je Sinđelić imao tek 18 godina i veliku želju da se dokaže.
"Uđem u svlačionicu i moje ime tu odmah zapisano. Čim uđeš, odmah prvi do vrata - ja. Ušao prvi, znaš, da slučajno ne zakasnim. Jeo sam sendviče ispred, brate, putujem četiri dana od Galenike, 84-ka, znaš ono...", počeo je sjajnu priču Sinđelić.
"I sjedim ja tamo, kad ulazi Ivo Nakić. Pazi, Ivo Nakić. Znaš, ne mogu da vjerujem da sam u istoj hali sa njim, a ne kao u istom timu. I gledam ja, ono Ivo Nakić. Znaš one njegove oči, plave, prodorne. Ovako te gleda, a sjeda pravo prekoputa mene. On i ja sami u svlačionici"
- "I ja kao: 'Zdravo...', a on kao 'Šta je bilo?'".
- "Ja kao: 'Zdravo..', znaš, ne smijem da ga pogledam, brate."
- "Šta je bilo? Šta si rek'o?!"
- 'Pa ništa... Zdravo...' A, pazi, sami smo u svlačionici."
A onda je Nakić izuo mokasine...
"Ivo se uvijek oblačio fensi, Italija, ovo-ono... Jeziv frajer. Ma, mislim, jeziva njuška ovako, dobar lik skroz. Izuva on neke cipele, znaš kao mokasine. Bilo ljeto bre, neki avgust. Pripreme počinju, prvi dan, a on izuva cipele, a ispod njih kratke čarape i udara cipelom, tako da je ispao oblak pudera. Znaš ono 'puf'", priča košarkaš u dahu.
Tu je počela nova neprijatna epizoda za Sinđelića.
- "I on digne glavu i pogleda me - Šta je bilo?"
- "I ja kao, nasmijem se... A, pazi, on i ja sami u svlačionici, brate. I ja debil, umjesto da ćutim i gledam lijevo, ja kao he-he, vidi ovo, puder, puf."
- "I on me čovjek gađa, brate, čarapom i čarapa me udari ovdje, u glavu, na lice. I ja podižem tu čarapu, a on vikne - Hej, ne diraj! Ne diraj čarapu!"
Nije moglo da bude neprijatnije, ali ipak je bilo, jer su usred tog maltretiranja novajlije krenuli da ulaze asovi crno-bijelih koje svi dobro znaju.
"Dolazi ekipa, a ja sa čarapom prvi na vratima. Ulazi Danilo (Saša Danilović) i pita 'Kralju, brate, jesi li ti kreten?!'. A, pazi, meni stoji sve vrijeme Ivina čarapa na glavi. Ulazi Sale Đorđević, ulazi Dragutin (Vlada Dragutinović). 'Šta ti je bre, debilu, ko je ovaj mali?!'"
"Oni se svi oblače, bandažiraju, a ja sa čarapom i dalje. I Ivo mi kaže 'Daj, vrati čarapu', a ja mu kažem 'Hvala ti, care!'. To je početak kraja moje karijere, brate! Nikada me nisu ozbiljno shvatili u klubu. Prvi kontakt sa ovima, a ja čarapa na glavi i to Ivina. Hajd' da je moja, brate."
"I rekao sam Ivi sada skoro: 'Brate, upropastio si mi karijeru, prvi dan, otišao sam na ronjenje odmah!' Pitao me je šta je bilo, a ja kao: 'Pa, ništa nije bilo'. Od tada sam ja pričao viceve u Partizanu. Kakav Partizan, nisam primirisao", rekao je Sinđelić.
Ove sezone u Partizanu igra Nakićev sin, Mario Nakić, i kako utakmice odmiču djeluje da mu Željko Obradović daje sve značajnije minute i ulogu.