Nekadašnji sovjetski i litvanski košarkaš Arvidas Sabonis sam je donio najvažniju odluku u svojoj karijeri, bez dogovora sa ljekarima.
Legendarni litvanski košarkaš Arvidas Sabonis proslavlja 60. rođendan, a to je prilika da se napravi još jedan osvrt na jednu od najvećih karijera evropske košarke. "Jokić prije Jokića", najdominantniji evropski igrač svog vremena, Evropljanin koji je krčio put u NBA ligi i svetsku popularnost dobio nakon što je sa reprezentacijom SSSR osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine, samo godinu dana prije nego će napustiti Žalgiris u kojem je ponikao.
Malo je falilo da Arbidas Sabonis uopšte ne ode na Olimpijske igre koje su donijele jedan od najvećih uspjeha u sovjetskoj košarci. Tokom priprema za Olimpijske igre Sabonisu je pukla Ahilova tetiva zbog čega je kasnije u NBA nazivan "poluinvalidom", a na spisak putnika za turnir "ukrcan" je tek nakon što je snažno udario šakom o sto i podviknuo.
Ljekar reprezentacije SSSR Vasilij Avramenko, svojevremeno je pričao o Arbidasu Sabonisu, koji je njegovom "zaslugom" učestvovao na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. Zbog teške povrede Ahilove tetive pod znakom pitanja bila je i karijera slavnog košarkaša, koji kasnije zbog tog problema u NBA nije mogao da igra na još većem nivou. "Mnogi su pričali o tome... Kasnije sam rekao Sabasu: 'Ti ne bi bio genije u NBA, već super genije!' Apsurdna serija slučajnosti dovela je do prve povrede", rekao je Avramenko i počeo da se prisjeća povrede.
"U bazi u Novogorsku poslije ručka, momci su se odmah onesvijestili od spavanja. Arvidas me je zamolio da ga probudim. Odgurnuo sam ga i rekao: 'Sabas, idem! Ne spavaj!' Svakako, prespavao sam. Kasnio sam pola sata na trening. I Gomeljski je stigao ljut. Otišao je u Politbiro da nešto uradi, ali su ga odbili. Posvađao sam se sa njima. Baka je čistila salu, njeni unuci su bili bolesni. Kasno su oprani podovi. Sve je isprepleteno - baš kao u Majstoru i Margariti. Sabas kasni, bjesni Gomeljski, mokar pod... Najstrašniji je bio zvuk", prisjeća se nekadašnji lekar košarkaške reprezentacije SSSR.
Tetiva slavnog košarkaša pukla je na treningu, pred očima Gomeljskog.
"Da. Gomeljski je volio da šutira loptu da bi Sabonis uhvatio i bacio. Odjednom se začuje udarac, Sabasova noga ode, i vrisak. Priđem i stavim ruku: ništa! Nema Ahila! Ovo je subota, Sergej Mironov, šef CITO-a, nije pronađen. A dežurni ljekar je predložio operaciju u ponedjeljak", priseća se Avramenko i dodaje:
"O čemu pričaš?! Ahilova će nestati do ponedjeljka. Onda ćete morati da uzmete vještačku. Sabonis može da radi kao obućar sa ovim. Možda da bude ribar. Skok? Ne! Tada je Gomeljski pozvao Litvaniju i kontaktirao prvog sekretara Centralnog komiteta, koji je poslao lični avion. Sabonis je otišao pravo kod mikrohirurga - sve je zašiveno istog dana".
Slavnog Litvanca nastavili su da liječe i rehabilituju u SAD, pošto ga je Portland već draftovao. Vratio se u Sovjetski Savez, posjetio drugove iz reprezentacije i imao ideju da na Olimpijske igre otputuje kao turista. Želio je da bude dio delegacije, barem da iz najboljeg ugla isprati akciju. Gomeljski i Avramenko nisu imali takav plan...
"Invalid" opsovao, udario šakom i uzeo zlato Jugoslaviji: Jednom rečenicom otjerao je sve doktore!
"Kada je stigao poslije rehabilitacije, više nije bilo riječi ni o kakvim Olimpijskim igrama. Sabonis je došao u Novogorsk da zamoli Gomeljskog da ga odvede u Seul kao turistu. Samo ga je bolje pogledao i rekao: 'Hajde, daj mi par šuteva!'. Sabonis je sve izveo pomalo obeshrabreno. Gomeljski odmah: 'To je to! Ideš kao igrač!'. Iz Litvanije je dojurila delegacija profesora: 'Protivimo se! Sabonis je naše nacionalno blago, ne možemo da rizikujemo!' Donijeli su neke grafike i planove. I Gomeljski je doveo svoje ljekare. Nekoliko dana trajala je borba u kancelariji Marata Gramova, predsjednika Olimpijskog komiteta SSSR. Na jednoj strani pokazuju dokaze da će se tetiva pokidati, na drugoj da je moguće igrati", prisjeća se Avramenko, čija je reč imala veoma važnu ulogu u tim momentima.
"Gomeljski me gleda: 'Šta da radim?' Kažem mu da imam ideju. Dovodim Sabonisa. Pitam pred svima: 'Hoćeš li u Seul? Nema problema'. Prilazi Gramovu, udarajući šakom o sto: 'Tako je, ******! Moja tetiva, moja noga - idem na Olimpijske igre! Pitanje je zatvoreno'. Sabonis nije baš najbolje govorio ruski. Nije razumio značenje riječi koje sam izgovorio u Gramovoj kancelariji", ispričao je ljekar godinama nakon Olimpijskih igara na kojima su osvojili zlatnu medalju.
Košarkaši SSSR osvojili su zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine, pobjedom nad Jugoslavijom u finalu turnira. Bronza je pripala Amerikancima, koji su to veom ozbiljno shvatili i već četiri godine kasnije poslali su drim-tim kako bi cijelom svijetu pokazali koliko moćni da budu.
Ipak, ostaće zapamćeno da u Sovjeti imali impresivan turnir - nakon poraza od Jugoslavije u prvom kolu grupne faze nanizali su četiri pobede u grupnoj i još tri u nokaut fazi takmičenja. Bio je to jedan od samo četiri olimpijska turnira koje nisu osvojile SAD, a SSSR je osvojio svoju drugu zlatnu medalju.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!