Terel Karter je u opširnom intervjuu za MONDO pričao o Igokei, odličnoj sezoni, MVP priznanjima, želji da zaigra u Evroligi, svadbi koju sprema sa Srpkinjom, učenju srpskog jezika, ćevapima sa lukom...
Od Los Anđelesa do Laktaša, obišao je pola svijeta igrajući košarku i sada je u ABA ligi. Dobio je dvije MVP nagrade za igrača kola u regionalnom takmičenju, jedan je od važnih igrača tima koji se bori za plej-of i ima veliku želju da zaigra u Evroligi. U pitanju je centar Igokee Terel Karter (29).
Njegove želje i ambicije su velike, a o košarkaškom putešestviju, planu da zaigra na još višem nivou, igranju protiv Crvene zvezde i Partizana, ljubavi prema Lejkersima i Luki Dončiću, budućoj supruzi Srpkinji iz Sarajeva i mnogim drugim temama pričali smo upravo sa njim. Krenuli smo od duplog MVP priznanja. "Neću da lažem sjajno je, ABA liga je teška liga, u poređenju sa Portugalom. Lijepo dostignuće, ništa od toga ne bi bilo bez sjajnih saigrača", počeo je Karter intervju za MONDO.
Dovoljan je pogled na njegovu individualnu statistiku da se vidi očigledan napredak u odnosu na početak sezone gdje je uglavnom imao jednocifren učinak, a sada je konstantno dvocifren i pomaže timu da pobjeđuje. "Za mene je najvažnije da budem na terenu, dešavalo mi se da budem nekonstantan, da ulazim u probleme sa faulovima. Osjećam da što duže sam na terenu to bolje igram i bolje ekipa igra. Ključ je da ne pravim faulove, da štitim koš bez faulova, dobar sam bloker, mijenjam šuteve protivnika, ako ne pravim faulove."
Kako od Los Anđelesa do Laktaša?
"Dajte broj Zvezdi i Partizanu, mogu u Evroligu": Intervju - od Los Anđelesa do Laktaša, Srbin ga "otključao"
Terel Karter rođen je 06. januara 1996. godine u Los Anđelesu, išao je u školu u Redondo biču, pa je išao na univerzitet Fresno stejt, igrao je košarku u Kanadi, Turskoj, Meksiku, Portugalu, Rumuniji, a sad je u Laktašima. Da li je to ikada mogao da zamisli?
"Čovječe, ne nikako. Nisam mislio da ću dovde dogurati ako sam već iskren u potpunosti. Kasno sam sazrio, ozbiljnu košarku nisam počeo da igram tek oko druge godine u srednjoj školi. Zavolio sam košarku i prešao sam u Redondo, tamo je bio ozbiljan trener koji je trenirao i Dorela Rajta i Rasela Vestbruka. Tada sam vidio kako je igrati protiv nekih drugih igrača, onda sam otišao na koledž, imao sam nevjerovatno putovanje. Jednog dana ću ispričati baš sve o tome", nasmijao se Karter.
Ima klubova za koje je igrao koji se ne navode u njegovoj biografiji. Recimo, igrao je za dva kluba koji više ne postoje, kanadski tim Ajlend Storm i Anadolu basket iz Ankare, a bio je kratko i u Indoneziji i Meksiku. "Tačno je, ta dva kluba ne postoje. Bio sam oko dva i po mjeseca u Indoneziji, tamo sam na jednoj utakmici dao 78 poena, pogodio sam devet trojki. Taj tim u Kanadi mi je bio prvi u inostranstvu, van Amerike."
U njegovoj biografiji stoji da je iz Kanade otišao u Tursku, ali nas je tu ispravio.
"Išao sam prvo u Australiju i tamo sam kratko igrao, pa onda u Ankaru, taj klub se ugasio poslije pandemije korone. Tamo sam vidio i naučio kako se igra košarka u Evropi. U nekim mjestima su Amerikanci glavni igrači, najbolji poenteri i slično, ali me je taj trener naučio kako izgleda pobjednička košarka u Evropi, kako se miješaju domaći igrači i Amerikanci i koliko je balans u ekipi važan. Onda je uslijedila pandemija, vratio sam se kući, nije bilo posla, pa sam kratko bio u meksičkom klubu Abehas de Leon, pošto sam odrastao u Los Anđelesu španski mi je kao drugi jezik. Poslije toga sam bio u portugalskom Oliveirenseu, pa u Steaui, pa sam dvije sezone proveo u Benfiki. Različita mjesta u Evropi donose različite stilove košarke, morate da se uklopite. Recimo u Portugalu se igra brže nego u Rumuniji, tamo su momci jači i fizički snažniji, tako da sam vidio različite stilove košarke."
Kako ga je Stefanović ubijedio da dođe?
Kako je tekla priča o njegovoj karijeri, tako je red došao na Igokeu i pitanje kako je došao baš u tim iz Laktaša.
"Iskreno, agent me je pozvao i rekao da se dopadam novom treneru ekipe Nenadu Stefanoviću. Došao je na jednu moju utakmicu, igrali smo protiv Hapoel Jerusalima čini mi se. Htio je da razgovaramo, pričali smo, objasnio mi je da dolazi i Brajs Džouns protiv koga sam igrao u Benfiki i znao sam koliko je dobar. Saslušao sam ideje trenera, prihvatio sam sve to. Moja buduća žena je iz Sarajeva, tako da je i to imalo uticaj. Doduše, moram da kažem da kada čujete da je Srbin trener, čujete te horor priče kako su previše zahtjevni, da će mnogo da traže od vas i slično, ali da su sjajni treneri. Od kada sam ovde imam odličan odnos sa trenerom, ideologije nam se poklapaju, izaziva me, tjera me da budem bolji i ne plašimo se nikoga."
Kontaktirao je i neke igrače koje je poznavao prije dolaska. "Zvao sam Dešona Stivensona koji je igrao u Igokei, kao i Dorela Rajta i rekli su mi dosta dobrih stvari o klubu. O treneru se nisam previše raspitivao, jer smo imali razgovor, rekao mi je direktno šta očekuje od mene i to je bilo dovoljno. Slao mi je i neke snimke raznih situacija i pitao me je o nekim stvarima, kako mi se čine određene situacije na terenu, šta mislim o određenim stvarima u igri, šta primjećujem, bili su to snimci iz akcija koje je imao kada je vodio FMP i pitao me je o tim detaljima i stilu igre."
Ispričao je potom i šta je to u njegovoj igri popravio trener Stefanović. "Čovječe, za mene je poboljšao donošenje odluka i samopouzdanje. On je trener igrača, da se tako izrazim, to je rijetko u Evropi. Priča sa mnom, sluša šta imam da kažem, donio je faktor učenja igre, odluka prilikom dodavanja, gledanja snimaka gdje ko stoji, gledam utakmice. Gledam više utakmice, objasnio mi je neke stvari na koje treba da obratim pažnju, održao je riječ i to mi je važno, to je važno za sve koji dolaze u inostranstvo, drži se svoje filozofije, naravno ima ponekad momenata kada ne želite to da čujete, ali šalu na stranu, ispunio je sve što je rekao. U jednom momentu sezone je sjeo, pričao sa mnom, rekao mi je da ponekad pretjerujem sa tim što prvo tražim da dodam loptu, tražio je da budem agresivniji i sve je krenulo nabolje. Hemija sa timom se razvijala vremenom, samopouzdanje mi je raslo i sve to je uspio da 'otključa'. Znao sam da mi saigrači čuvaju leđa, da mi trener vjeruje i sve to je uticalo na moju igru", istakao je Karter i dodao da je od tekuće sezone jedino nezadovoljan učešćem u FIBA Ligi šampiona i smatra da je njegov tim mogao još dalje da dogura.
"Dajte im broj, neka me zovu za Evroligu"
Imao je Karter priliku tokom sezone da igra i protiv dva najveća srpska tima, Crvene zvezde i Partizana. Pitali smo ga i da li smatra da može da igra u Evroligi? "Moje mišljenje je da mi samo treba šansa da se pokažem. Dovoljno dugo sam u Evropi, znam da se u Evroligi igra brže i da su odlični igrači, ali samo mi je potrebna šansa. Ne plašim se izazova, samo mi treba šansa. Nemam strah, vjerujem da mogu. Slobodno im dajte moj broj telefona, recite im da me zovu, samo da mi daju šansu", samouvjereno će Terel.
Zatim je pričao o samim mečevima protiv srpskih "vječitih". "Fizički su snažniji, evroligaški timovi kazne svaku vašu grešku, tamo se vidi da svi igrači imaju svoje uloge, nema 'tuče' za najboljeg strijelca, već radiš ono u čemu si najbolji i doprinosiš pobjedama timova. Ponavljam, recite im da me pozovu slobodno. Igrao sam u Benfiki koja je poznatija po fudbalskom timu, ali bih volio da igram pred 20.000 ljudi. Vidjeli bi tada pravog Terela Kartera."
Vratio se potom na završnicu ABA lige i plej-of koji slijedi. Vjeruje da Igokea može da iznenadi neke od favorita. "Biću potpuno iskren, mislim da sa načinom na koji igramo, ako budemo potpuno zdravi, da možemo da šokiramo mnoge timove. Igrači su prihvatili svoje uloge, mislim da možemo da šokiramo mnoge. Vjerujem svom timu, puni smo samopouzdanja, sve je do zdravlja. Ako smo zdravi, mnogo možemo."
"Za koga navijam? Nemojte da me vrijeđate"
Pošto je rođen u Los Anđelesu, jedno od pitanja bilo je i za koga navija, kako bismo nastavak razgovora usmjerili na Luku Dončića i Lejkerse ili Bogdana Bogdanovića i Kliperse. "Lejkersi, čovječe, nemojte da me vrijeđate. Ja sam iz Los Anđelesa, ako si odande kažeš samo Lejkersi. Klipersi tamo nisu bili nešto posebno do skoro."
Čim je to izgovorio, tema je postao Dončić. "Naravno da sam i ja bio šokiran tim trejdom. Bilo je toliko neočekivano, dogodilo se pravo niotkuda, nije mi imalo smisla. Ne znam kakvi su razlozi za taj potez Dalasa, pričaju o formi, kilaži, ko zna čemu sve, ništa mi nema smisla, ali prihvatam sve. Prerano je za priču o tituli. Fali im dobar centar, neko ko štiti koš, može da blokira i da bude prijetnja u napadu za sjajna dodavanja Luke i Lebrona, samo to im nedostaje."
"Svadba po srpskim običajima? To ne smije u Los Anđelesu"
Za kraj razgovora sa odlično raspoloženim i nasmijanim američkim košarkašem ostavili smo neka privatna pitanja. Poput toga da mu je buduća žena Srpkinja i kako idu planovi za svadbu, koliko je naučio srpski, šta voli od naše hrane. "Kako smo se upoznali? Njena porodica je tokom rata došla u Kanadu, poslovna je žena, putuje i jedan moj prijatelj je organizovao proslavu za 4. jul, bili smo na žurci, upoznali smo se. Ona je Srpkinja, to je slučajnost. Bog radi na misteriozan način, to je sreća."
Dobio je dijete sa njom, a sina već uči srpski jezik. "O, Bože, evo javno ću da okrivim nju što mi srpski nije dobar. Napredujem, potrebna mi je konstantnost. Moj sin ima osam mjeseci, ona priča sa njim na srpskom, ja na engleskom, kupim riječi, učim. Moji saigrači me uče razne riječi takođe. Trener priča sa mnom sve više na srpskom, Brajs je na Balkanu dugo, ne priča dovoljno, ali razumije. Uči me određene riječi, napredujem, blizu sam. Znam 'Dobar jutro, dobar dan, kako si', učim, na dobrom sam putu, a psovke neke su me naučili.
Pošto je sa osmijehom odgovarao na sva ta pitanja uslijedilo je i jedno takvo - po kojim običajima će da bude svadba? "Uskoro ćemo da se vjenčamo, dobiću i pasoš. Uf... To je dobro pitanje, dokle god je ona srećna, ja sam srećan. Moram da naučim da igram kolo, da nabavim pištolje i puške da pucamo u jabuku. Mada, sa svim tim običajima ne smijemo da se vjenčamo u Los Anđelesu, možda neko manje mjesto tamo ili negdje u Srbiji, njena majka je iz Beograda. Pitaću i trenera Stefanovića da pomogne da nađemo mjesto."
Kad se već spominje svadba, tu su piće i hrana. "Krajem prošle godine imali smo u klubu ono oko 'Tajnog Deda mraza' i meni je jedan od saigrača kupio pljosku sa rakijom. Popio sam samo malo, baš je jako piće, imam još tu pljosku, evo gledam je upravo dok pričam sa vama. Rakija je baš jaka. Što se hrane tiče, obožavam pljeskavice i ćevape sa lukom. Ako napravimo veliki uspjeh i iznenadimo sve u ABA ligi biće proslava sa rakijom i pljeskavicama", smije se Karter na kraju intervjua za MONDO.