"Bio sam na vrhu svijeta, a onda htjeli da mi amputiraju nogu": Džon Vol priznao da je kraj, ne može više

Džon Vol je završio profesionalnu košarkašku karijeru poslije 11 NBA sezona i dvije godine pokušaja da se vrati na teren.

Vol je poslije samo godinu dana na Kentakiju izabran kao 1. pik 2010. godine ispred igrača poput Demarkusa Kazinsa, Gordona Hejvorda, Pola Džordža... Izabrao ga je Vašington gdje je proveo deset godina i gdje je od 2014. do 2018. bio redovan u Ol star timu. Osvojio je 2014. takmičenje u zakucavanjima na Ol Star meču, a bio je i u drugoj defanzivnoj petorki lige 2015.

Poslije Vašingtona je igrao dvije godine u Hjustonu, jednu u Klipersima, ali ga je tada već tijelo izdalo. Poslije velikog broja povreda pokušavao je da se vrati, ali je zapravo 2023. odigrao posljednji meč i sada je zvanično objavio da se više ne vraća na teren. 

Zbog povreda mislio na najgore

"Sve se dešavalo tako brzo u periodu od samo tri godine. Bio sam na vrhu svijeta i onda sam umalo izgubio sve. Te 2017. godine sam skočio na sto na kom su bili novinari u Vašingtonu jer smo uspjeli da izborimo sedmi meč sa Bostonom. Bio sam kralj grada. Dobio sam maksimalni ugovor, bio sam uvjeren da ću cijeli život igrati tu. Godinu dana kasnije pokidao sam Ahilovu tetivu i izgubio sve što sam imao - košarku. Imao sam ozbiljnu infekciju poslije operacije, malo je nedostajalo da mi amputiraju nogu. Godinu dana poslije toga izgubio sam svog najboljeg prijatelja, svoju majku, preminula je od raka dojke", napisao je Džon Vol u velikoj ispovijesti. Taman kada se našao na vrhu svijeta, sve je krenulo da tone dole. 

"Bio sam u Šarlotu, radio na oporavku, stigli smo u hotel i onda sam dobio poziv "Tvoja majka je preminula, ali su doktori uspjeli da je vrate u život i da je postave na respirator, moraš što prije da dođeš'. Tada sam poludio, razbio sam sve u hotelu, TV, ogledala, ma sve. U tim momentima sam se baš zbližio sa Bredom, došao je kod mene u sobu i bio je tu u najtežem momentu u mom životu. Odvezli su me kod nje u bolnicu to veče, kada sam ušao u sobu i vidio je na respiratoru, kako joj se grudni koš podiže gore-dole, onesvijestio sam se."

"Kada sam se osvijestio cijela porodica je bila oko njenog kreveta, bila je u komi, oči su joj bile zatvorene. Bilo je baš kasno, ljudi su počeli da odlaze, ostali smo moja sestra i ja. I odjednom - oči su joj se otvorile. Nije mogla da priča, samo je plakala, suze su joj išle niz lice. Rekli smo joj "Hvala ti, hvala ti što si bila naša majka". Neko je zatim otvorio vrata od sobe, ona je zatvorila oči i nikada više ih nije otvorila. Tri noći sam bio pored njenog kreveta, držao sam je za ruku. Četvrto veče je preminula."

"Ono što me najviše pogodilo poslije toga su momenti u kojima bih uzeo telefon u ruke da je pozovem i onda bih shvatio da se niko neće javiti. Pričali smo po šest-sedam puta dnevno, skoro svakog dana. Kada je preminula, zvao sam taj broj šest-sedam puta dnevno, samo da bih čuo govornu poštu, pričao bih sa njom iako sam znao da nije više tu. Tada sam otišao na jedno veoma mračno mjesto u svojoj glavi. Misli su mi bile crne. Razmišljao sam šta je poenta života, nje nema, košarke nema. To što imam novac i slavu ne znači je***o ništa ako nemaš mir u životu. Uz sve to su krenule spekulacije o trejdu, franšiza kojoj sam dao 10 godina svog života me trejdovala. Nedugo zatim sam upao u depresiju, počeo sam da razmišljam 'Možda je bolje da me nema'.", rekao je Vol u svojoj emotivnoj ispovijesti.

(MONDO)

BONUS VIDEO: