Golman Barselone Danijel Šarić najzaslužniji je što će katalonski klub biti učesnik ovogodišnjeg, 43. međunarodnog rukometnog TV turnira šampiona u Doboju.
Njegova ubjeđivanja, ali i značaj najvećeg i najdugovječnijeg nezvaničnog klupskog turnira na planeti, bili su presudni da rukovodstvo Barse donese odluku da u avgustu dođu u Doboj.
"Znam šta znači ova sportska manifestacija, na kojoj sam kao igrač učestvovao nastupajući za Crvenu zvezdu, Sintelon, španski Ademar Leon i, evo sada, za Barselonu. Ljudi u Barseloni, naravno, prate dešavanja u ovom sportu, pa su tako uveliko obraćali pažnju i na rukometni Doboj. I, napokon, pristali su da budu učesnici ovogodišnjeg turnira, što mi je posebno drago", rekao je čuvar mreže reprezentacije Bosne i Hercegovine za "Glas Srpske".
Zbog toga je izuzetno ponosan, pogotovo što su čelnici Barse čuli sve najljepše o organizaciji i kvalitetu dobojskog turnira.
"Pričao sam sa nekim rukometašima Monpeljea i Sijudad Reala, koji je lani u Doboju trijumfovao. Oni imaju samo riječi hvale o Doboju i turniru. Zbog toga i svaki građanin Doboja treba da bude ponosan, jer to je izuzetan događaj, koji ima velikog odjeka ne samo u svijetu rukometa. Meni je posebna čast što ću opet biti u Doboju i to sa Barselonom".
Boraveći kod kuće na odmoru, Šarić je dobio još jedan zadatak - da okupi veterane Barselone iz 1984. godine.
"Riječ je o rukometašima koji su igrali u finalu Kupa pobjednika kupova Evrope u kojem je Barselona u svojoj dvorani pobijedila Slogu sa 24:21 i osvojila prvu evropsku titulu. Namjera dobojskih veterana je da se taj meč odigra povodom tridesetogodišnjice, ali može i ranije, kako to bude odgovaralo ekipi iz Katalonije", dodao je Šarić.
Lijepo je, prema njegovim riječima, čuti kako je Turnir šampiona lani bio odlično organizovan. Međutim...
"U svemu tome nedostaje jedan dio, a to su veterani Sloge. Oni, jednostavno, treba da budu uključeni u rad turnira, koji se zahvaljujući njima decenijama gradio i prije rata izrastao u najveći na svijetu. Oni su kao igrači dali nemjerljiv doprinos, a to treba da čine i dalje. Treba da im se pruži prilika, oni to, prije svih, zaslužuju", kategoričan je Šarić.
Podsjeća da su nekadašnju okosnicu Sloge činili rukometaši ponikli i njenim redovima, a dovođena su dva do tri igrača sa strane.
"Slogina rukometna škola bila je prepoznatljiva, a njeni igrači među najboljima u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije, koja je tada bila vjerovatno najjača u Evropi. Sa takvim snagama Sloga je stigla u finale evropskog kupa i malo je nedostajalo da ga i osvoji. Za to joj je nedostajao revanš, od kojeg su u rukovodstvu kluba odustali. A da je tada Sloga osvojila trofej, ko zna gdje bi joj bio kraj. Poređenje svakako možda nije najbolje, ali baš taj pobjednički pehar bio je za Barselonu prvi u sada izuzetno bogatoj kolekciji. Mogla je i Sloga tada možda da krene tim putem", ocijenio je Šarić.
On nesebično pomaže Turniru šampiona, a time i Slogi u kojoj je ponikao. To bi uradili vjerovatno svi bivši Slogini rukometaši, naravno, u skladu sa svojim mogućnostima. Ali, na njih u Slogi, nažalost, niko ne računa.
"Ne smijemo da zaboravimo ljude kao što je, na primjer, bio nedavno preminuli Đorđe Lavrnić, rukometni svjetski velikan. Čujem da mu na početku susreta između Sloge i Krivaje, klubova za koje je nastupao, nije odata pošta minutom ćutanja. To je nedopustivo. Odnos prema veteranima mora da se promijeni za dobrobit dobojskog i rukometa Republike Srpske", zaključio je Šarić.
(MONDO)