Milivoj Karakašević nije bio samo veliki sportista i selektor, već i veliki pedagog.
Tužna vest pogodila je srpski sport, pošto nas je u 74. godini života napustio legendarni Milivoj Karakašević. Nekada evropski šampion, osvajač devet medalja kao aktivan teniser i kasnije dugogodišnji selektor našeg nacionalnog tima, bio je simbol velikog doba jugoslovenskog stonog tenisa.
Sa visinom od preko 180 centimetara ipak je više ličio na košarkaša, ali njegova prva ljubav su zapravo bili fudbal i Crvena zvezda.
"Bio sam u stanju satima i danima da jurim za fudbalskom loptom, Želio sam i sanjao, to ni sada ne krijem, da jednog dana postanem fudbaler", pričao je svojevremeno.
A svoju ljubav za crveno-bijele nikada nije krio.
"Od prvog dana navijam za Crvenu zvezdu. Nekada sam obožavao Šekularca, a onda je Džaić, bar u domaćoj konkurenciji, bio bez konkurencije", pričao je Karakašević.
Sa stonoteskim reketom i lopticom upoznao se u Domu pionira u Zemunu, ali prognoze za njega nisu bile dobre.
"Taj švrća nikad neće postati dobar stonoteniser, pa on čak ne zna ni reket da drži", ali onda ga je vidio trener Gajić!
"Gaja je bio uporan, natjerao me je da prihvatim japanski stil i tako sam postao prvi "jugoslovenski Japanac", otkrio je on.
Samo četiri mjeseca kasnije na Bledu igrao je na EP za juniore i već tad su ga proglasili za "glavosječu šampiona", pošto je uspijevao da pobijedi i starije i bolje rangirane stonotenisere.
Otišao je prvi srpski Japanac, selektor koji nije poveo sina na Olimpijske igre: Izabrao drugog jer bitan je samo rad!
Prvu veliku medalju uzeo je već 1969. godine u Atini na Mediteranskim igrama, kada je došao kući sa tri odličja, a onda se sve nastavilo. Najsvetliji momenti su mu svakako timsko zlato sa Jugoslavijom 1976. godine na Evropskom prvenstvu, kao i bronza u dublu sa Zoranom Kosanovićem dvije godine kasnije, takođe na EP.
Kada je završio karijeru preuzeo je selektorsku palicu, ali ime Karakašević nije dugo čekalo da ponovo zagospodari i za samim stolom. Već 2000. godine njegov sin Aleksandar osvojio je zlato u miks-dublu na Evropskom prvenstvu u Bremenu, a zna se kome je medalju posvetio.
"Medalju, ovu najsjajniju, posvećujem ćaletu. On, kao moj najveći kritičar sigurno će reći da se medalja računa samo u singlu, ali naši stavovi u vezi stonog tenisa nikad nisu bili isti", rekao je tada on.
A jednu stvar ocu ipak nije oprostio. Umjesto pet olimpijskih igara, na koliko je nastupao, mogao je da ode i na šeste...
"Nikada mu neću oprostiti što je u Barselonu kao dubl igrača, umjesto mene poveo Arpada Doboa. Uh. On u sportu vrednuje samo rad. Ja sam tada bio sigurno perspektivniji, ali on je odlučio kako je odlučio", ispričao je jednom prilikom Aleksandar Karakašević.